Za Otok sam doznala čim je izašao iz tiska. Priznajem, jeftina sam, dopala mi se naslovnica. I radnja je zvučala privlačno. Ipak, odlučila sam to pustiti da odstoji, naposljetku- doći će u knjižnicu. Međutim, kad su počeli ovaj roman po novinama masovno reklamirati kao knjigu za plažu s dušom, postalo mi je jasno da je došlo vrijeme da se pokrenem. Jer, s dušom ili bez nje, ljetne knjige su uvijek dobre. Ako je triler, onda je dobar triler. Ako je chick-lit, onda je dobar chick-lit. Jasno vam je.
Dakle, Otok je sagorio u dva dana.
Na plaži, naravno. :)
O čemu se radi? Mlada arheologinja Alexis odlazi u Grčku kako bi istražila majčinu prošlost, o kojoj dotična nikad nije odala ni riječi. Noseći majčinoj prijateljici Fotini pismo, Alexis konačno dobiva priliku da dozna cijelu priču o svojim korijenima, ali istovremeno se suočava i sa svojim problemima i shvaća da mora odlučiti u kojem će smjeru dalje graditi svoj život.
S obzirom da se velik dio radnje odvija na koloniji gubavaca, otoku Spinalongi, napomenula bih da se autorica ozbiljno uhvatila posla istraživanja povijesnih činjenica. Međutim, nemojte da vas ovo odvrati od čitanja romana- ovo nije suhoparna pripovijest o smrtonosnoj bolesti, već potresna priča o samoći, ljubavi i gubitku. Teška je. Nije vesela, nema kula u zraku. Čitat ćete stranicu za stranicom nezaslužene patnje, nepodnošljive izolacije i nemoći. Ima neuzvraćene ljubavi. Surovih životnih uvjeta. Uništenih života. Ali vrijedi, znate? Jer unatoč svim udarcima sudbine koje doživljavaju likovi kako se priča razmotava, autorica je uspjela u priču utkati jedan pozitivan ton koji se provlači kroz cijeli roman i pokazuje da ljudi uvijek mogu pokazati nevjerojatnu hrabrost i psihičku snagu. I da ljubav ima veću moć od svih nedaća koje mogu zadesiti čovjeka. Što se, koliko god patetično zvučalo, uvijek iznova pokaže istinitim.
DsK
Post je objavljen 30.07.2007. u 11:50 sati.