Zavrti globus!
Zapikni prst!
I uprti krst:
kreni drevnim putem misionara,
svećenika i časnih sestara...
Nadiđi sebe,
odbaci čahure zemaljskog,
zamahni novostvorenim krilima,
na drugu stranu,
na drugi način,
i poleti prema Nebu,
prema Suncu...
Najpotrebnijih se sjeti,
pokaži i njima kako se leti!
Ponesen vjetrom Duha,
i zažaren vatrom,
u kapima rose,
ponesi Njegovu Ljubav,
onima koji je prose...
Postani dio njih,
u njihovu svakodnevnu tužaljku,
ugradi vedar stih!
U pogači koje nemaju,
postani zrno,
pokaži im
da i nije sve tako crno!
Drugačije smo
kulture, i boje kože,
al svatko od svakog
naučit može.
I tako smanjiti
podjele u svijetu,
zacijelit rane
ovom izranjenom planetu...
Neka svatko tuđu
sudbinu kuša,
i da svi budemo
jedno - Isusovo Srce,
i jedna duša!
(Ovu nedavno napisanu pjesmu ovom prigodom posvećujem Ivani, za sretan i blagoslovljen put u Tanzaniju!)
Post je objavljen 29.07.2007. u 23:00 sati.