Ne znam do kuda cu doci pisanjem ovoga posta, mozda samo rijec dvije, mozda ispricam cijelu pricu, duzu ili kracu, tko bi to znao, a znam, trebala bi ja, no za sada to bas i nije moguce, jer eto sam nekako razdragana, vesela, smirena, a opet nekako iskricava, bar mislim...
Cesto sam tuzna (a mislim da imam i razloga za tugu), pa o tome i pisem, ne bi li mi bilo nekako lakse, jer kada s nekim podijelim teret i nije vise tako tezak, ali danas zelim podijeliti svu radost koju osjecam jer su oko mene divni mladi ljudi.
Ma znate kako sam pocela s kompom, kako sam na veliko VI s inglisem, da bas nisam nekog zdravlja, ma ne mogu se nahvaliti, ali...
Ulazim u trgovinu, naravno s kompicima i opremom, trebam praznih cd-a pa lijepo zamolim mladu gospodju za nekoliko istih. S kojim navojem? o Boze sta je sad ovo, kakav navoj!?!, lijevi, desni, nemam pojma, daaj sta das, ja platim i to je to. Ako ne bude htio prziti (bez ulja, molim, mozda s malo maslinovog, heh), doci cu po druge i...
A, kaze gospodja, onda valjda i nije tako vazno kada do sada niste imali problema i niste primjetili razliku, khmh..
Tako malo popricasmo (vise ja, nego ona), dok je trazila prikladnu kutiju da spakuje cd-e i dvd-e i u razgovoru spomenem ja svoje neznanje inglisha. Ljudi, zena koja me nikada nije vidjela, cula, ne zna kako se zovem, kao iz topa rece: imamo mi kod kuce na kompu eRijecnik, ja cu ga sprziti i donijeti vam ga....halo....moooooooolim, covjece.
I... i jucer cujem da me netko doziva na ulici, trci ta mlada zena i nosi mi cd, ma naravno eRijecnik sa 150 000 rijeci i 350 000 tumacenja, englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski. Jos kaze, ako vam kod instalacije ne bude nesto kako treba, samo recite, rijesit cemo, pa hvala, hvala do neba i natrag, pa hvala neka cuje cijeli svijet kakvih dobrih ljudi ima, da li ona zna, da li je mogla vidjeti u ocima mojim, u mojoj zbunjenosti sto to za mene znaci? Svaki cas pomalo virkam u taj rijecnik pa ukljucim ton da cujem kako se izgovara, cista fantazija...
E, nije to sve.
Od mladog orguljasa, na cijem koncertu sam bila, dobila sam program za pisanje nota, a to znaci da ce moj Zbor (ma ne moj, nego onaj u kojem pjevam) u dogledno vrijeme dobiti lijepe nove note, citko ispisanih rijeci (cesto se od starosti vise nedaju dobro procitati). S veseljem cu to raditi, a tako je zanimljivo umjesto rijeci najprije u notno crtovlje upisivati note, sve one povisilice, snizilice, razrjesilice...a onda tocno pod note potpisivati tekst, divota jedna...
Ni to nije sve.
Od mladog orguljasa dobila sam hrpu cd-a prekrasne glazbe, klasike koju nisam mogla nigdje naci, snimaka koncerata koji nisu u prodaji, ma sva sam hepy, okruzena cd-ima, ne znam koji bi slusala, koji presnimila, da li samo u komp (ufff, ako se urusi, ostat cu bez icega), onda bolje ipak presnimiti...
Eto, mozda nekome ovo i ne izgleda tako vazno, ali meni jest.
Sretna sto sam uopce pocela pisati , sretna sto imam vas koji me citate i spremno priskacete u pomoc objasnjenjima, meni neznalici, sto mi izmamite suzu svojim komentarima ohrabrujuci me da izdrzim, sretna sto sam srela ove mlade ljude koji su me na svoj nacin razveselili.
Ma koga briga sto mi nisu donijeli kruha kada sam bila gladna, ma koga briga sto sam sama i kada to ne zelim, ima dobrih ljudi, ima vas i hvala vam svima.
Post je objavljen 29.07.2007. u 22:21 sati.