Marketing
Tijarica i njena Ptica
Toliko se toga događa, da uopće ne stižem sve pratiti zapisima...
U Tijarici je bilo posebno lijepo jučer...
Cijelo vrijeme sam se divila kako je malo potrebno da se naprave velike stvari...Jedna dobra ideja, puno entuzijazma, jedan zanesenjak i par suradnika - i pokrene se svijet! Ta priča iz Tijarice me prilično podsjetila i na priču s Modravama, i njihovim pokretanjem...Slično, a različito...Jedna drugačija ideja, drugačija realizacija, a slični rezultati - zajedništvo, zadovoljstvo, domoljublje...I svi drugi plodovi, jedne lijepe Ptice - koja je i zaštitni znak Tijarice, i tiskana je na majicama koje su se tamo mogle nabaviti - znak Duha Svetoga, koji se posebno slavi u tome mjestu, i koji je eto postao zaštitni znak mjesta, a vjerujem i poticaj i nadahnuće ove lijepe manifestacije: "Dani komina, pure i bronzina", koja se eto već 4. put održava u tom malom mjestu pored Trilja, a koja daje novi život i udahnjuje novi Duh čitavom mjestu, a moglo bi se reći i čitavom tome kraju!
Moram priznati da najprije nisam povezala pticu na slici, s njenim pravim značenjem, i nije mi bilo jasno zašto je ispod imena mjesta Tijarica na majicama, naslikana ptica...Čak sam pomislila da je tijarica, možda neka vrsta ptice, po kojoj je to mjesto dobilo ime...Nekako paše - ptica tijarica...Ali onda su mi objasnili - o čemu se zapravo radi! I da je to - znak Duha Svetoga...Nakon čega mi se moja crvena majica toliko svidjela, da već dva dana ne izlazim iz nje : )))
A na toj manifestaciji, imali smo prigode vidjeti pravo starinsko ognjište (komin - za one koji ne znaju), s pekom ispod koje se pekao pravi domaći kruh - kojeg smo svi imali prigode probati, kotao u kojem se kuhala prava pura od pravog kukuruznog brašna, a pojači gospodin iz toga kraja se dobrano mučio miješajući je, a na bronzinu (onom lancu) je visio kotao u kojem se kuhalo baš kao nekad, i to sve pred očima mnogobrojnih posjetitelja, uz nastupe folklornih društava - u narodnim nošnjama - meni se naravno posebno dopalo što su bili i Širokobriježani (iz sela Jare), sa svojim diplarom i guslarom...I baš je bilo nekako lijepo, i baš sam bila ponosna...A simpatični voditelji i organizator, čak je i najavio prisutnost Zdenca, pa smo i na tom mjestu uspjeli prikupiti nešto priloga za misije...
A ponekad mi se čini da mi Bog baš namjerno daje prigodu vidjeti takve manifestacije i sudjelovati u njima, kako bi mi i one bile nadahnuće nekad u budućnosti, u misijama, ili već gdje...I poticaj, i ohrabrenje, da je doista puno toga moguće, uz Božju pomoć, i uz malo sredstava, a puno dobre volje, i otvorenosti novim idejama i nadahnućima...
Uz ognjište (s novom majicom - i Pticom Tijaricom)
Mališan u narodnoj nošnji s drugim etno-rekvizitima
Pura se kuha...
I pura se miša...
I maslo pravi...
I domaći kruh s maslom kuša...
Uz guslarevu pjesmu...
Post je objavljen 29.07.2007. u 22:10 sati.