Još jedanput se pokazalo da samo nogomet može ispričati najljepšu i najdramatičniju priču, te da je to jedini sport u kojem i najveći autsajderi i gubitnici nekim čudom mogu doći do samih vrhunaca. I ispisati povijest.
Baš kao i u životu.
Jedna od takvih priča je ova aktualna iračka na Azijskom nogometnom prvenstvu.
Došli su na prvenstvo unaprijed otpisani iz jedne okupirane zemlje u kojoj u obračunima političkih ekstremista, vjerskih frakcija i ostalih fanatika, dnevno ginu desetine i stotine nevinih ljudi. Auto-bombe, otmice i ubojstva svakodnevno ovu zemlju dovode na naslovnice. Ovaj put na naslovnice ih donosi herojski uspjeh njihove nogometne vrste pod vodstvom Brazilca Jorvana Vieire koji je u jednu ekipu uspio ujediniti u zemlji tragično posvađane iračke šiite, sunite i Kurde, te napraviti jedinstven sportski poduhvat.
Na turniru su nadmašili puno bogatije i uglednije zemlje poput Tajlanda, Australije, Koreje, te na kraju, u za njih mitskom finalu, i moćnu Saudijsku Arabiju golom Younisa Mahmouda.
I ovo je još jedan od razloga zašto volim ovu igru. Jedinu koja može ispisati ovakve priče. A zbog ovakvih nogometnih priča koje neumitno ulaze u legendu je i najveći Liverpoolov manager Bill Shankley izrekao onu: "Some people believe football is a matter of life and death, I am very disappointed with that attitude. I can assure you it is much, much more important than that."
Za Iračane je doista ovog puta nogomet bio igra veća od života.
Post je objavljen 29.07.2007. u 22:20 sati.