svaki dan sanjam o boljem zivotu, o sreci... kako biti sretan u ovome zivotu? tesko je pronaci pravu srecu, ljubav... ljudi se sve manje smiju, pogled im je okrutan, bescutan, hladan... gdje je nestala toplina ljudi? kako je vratiti natrag? kako je sve krenulo nikako... svi se povlace duboko u sebe, misle da je to najbolje za njih, polako im nestaje nada za zivotom... nisu vise sretni, osmijeh im se gubi, polako nestaje svaki moj san... ponekad mi je najljepse u svojoj masti gdje sve zraci pozitivnom energijom, osmijehom, dobrotom... kad prestane san, opet padam u depresiju, osjecam se tako sama kao da je sve stalo i nista nije isto... gubi mi se svaki trag, nestajem tiho, polako... a kamo? u ovaj okrutan svijet, gdje prevladava tisina i mrak... ali vec neko vrijeme, osjecam se najsretnijom na svijetu, sve se pretvorilo u moj san, sve je kao iz maste... zasto? pronasla sam ljubav svog zivota, najdivniju osobu na svijetu, koja bi sve napravila da se osjecam sretnom, da ne padam u depresiju, da mislim pozitivno, da prolazim kroz zivot sretna, da se smijem, da ne placem, da se osjecam sigurno, jednom rijecju da se osjecam SRETNA... uz njega u meni se probudila nada za bolji zivot, sretniji zivot... vise ne postoji problem u mom zivotu, on me naucio da nijedan problem nije nerjesiv, rekao mi je da je to prepreka kroz koju nije lako prijeci ali nije i nemoguce, kad zajedno kroz to prolazimo sve je lakse... i zato ga neizmjerno jako volim i postujem... stvarno mi je promjenio zivot, hvala ti... moj san je uz tebe postao stvarnost...
Post je objavljen 29.07.2007. u 21:05 sati.