...Hail the shower from the broadside,
To the heavens down below,
Draw one last breath from your fannin' ship,
Sink the hunger in us all.
Shake the hand that speaks of freedom,
Kiss hate one final bow,
Till each twilight falls then rests till dawn and tomorrow's
never sleep...
So with a wonder and a wild desire,
I will crawl from under every weight,
With a wonder and a wild desire,
Bless the day it was I shared your name,
With each word forever speaks your grave...
Flogging Molly – With a Wonder And a Wild Desire
Tja, ne znam šta ta napišem. Nije da mi se dešava puno tog i nije da razmišljam o koječemu posebnom pa da imam šta za napisati. Učim, s vremena na vrijeme odem do grada na piće, navečer pogledam OZ ili pokoju drugu seriju i tak to. Ništa posebno
Nisam pisao post puna dva tjedna, baš sam gledao statistike bloga. A šta da radim da mi se stvarnost razvlači poput jebene trakavice u obliku trometarske žvakaće gume. Glavobolje su se izredale. Standardno, jer pokušavam nešto utuvit u glavu iz tih jebenih skripti.
A vani u gradu.. ništa. Sinoć sam vidio jedno tri bivše ili potencijalne cure sa tri svoja dečka pa me uhvatila želja da se obločem, ali em mi budžet nije dopuštao, em mi tolerancija alkohola nije dopuštala. Tako da su mi planovi pali u vodu. Jebiga. Emocionalna nestabilnost. Frend mi je počeo piti happy pills. Razmišljam da i ja počnem
Ali primjetio sam kako se u zadnje vrijeme dosta očiju ljudi lijepi za mene. Dosta žena me promatra, a meni nije jasno zašto. Ajd da je zbog objavljivanja knjige, ali, fala bogu, ta fama oko mene kao pisca u Našicama je završila. Ajd da sam neki macan od tipa pa da izgledom privlačim pozornost, ali isti sam kao i prije, gadni, mršavi, suhonjavi lik s gadnom naravi i upaljenim podočnjacima koji su mi već postali trademark i nikako ih se ne mogu riješiti. Neki ljudi i neke cure koje s kojima u životu nisam pričao me pozdravljaju, neke od njih poznam, a neke ne. I sad, meni nije jasno! Zbog čega? Čime ja toliko privlačim pozornost? Da, dobro, kosa mi je narasla pa mi glava podsjeća na lizalicu, ali to ipak nije toliko ekstremno. WTF? Najgore je što ne mogu procijeniti jel ta pozornst usmjerena na mene pozitivna ili negativna, a valjda sve te žene, ako i nešt očekuju od mene, onda valjda očekuju da ja nešto napravim glede toga, što se neće tako lako dogoditi. Ne bez većeg poticaja. Jednostavno se ne usudim više toliko ni riskirati ni truditi, jer vrlo su visoke vjerojatnosti da će pasti u vodu. A za to sad nemam živaca.
Neki dan sam bio na roštiljanju i kampiranju na Lapežu s društvom. Bilo je lijepo i došao sam do spoznaje da koliko god vani toplo bilo, ne valja spavati na otvorenom, posebno ne pred jutro, jer sam se smrzo ko pička. Nadalje, zaključio sam da više nikad neću piti Staro Češko pivo jer je za kurac, previše se pjeni i boli glava od njega poslije. Uostalom, takitak ne pijem više pivo toliko često. Previše sam ogrezao u žestu. Pazim na ovaj šlauf oko struka koji se nakuplja i naspram ostatka mog tijela koje je mršavo, ovo izgleda naprosto smiješno.
Nedavno mi je frend vratio fanzine koje smo čitali i pisali u srednjoj školi. Baš sam si razmišljao u zadnje vrijeme, moja generacija je očito bila zadnja glede fanzina, i s odlaskom moje generacije iz srednje, fanzini su izumrli iz Našica. Mislim, koji kurac? Zar su današnji klinci nepismeni i tolko glupi da ne mogu sročiti pokoji članak, recenziju i kolumnu? Čisto sumnjam. Danas kad čitam te fanzine djelomice se smijem zbog stavova koje sam imao onda i finti koje sam pisao, a djelomice se smijem i zato što su mi finte iz tih fanzina još uvijek smiješne... i sad koji kurac? Koliko je vas mlađih uopće čulo za Roargh? Kontraprotivan? Bandiera Rosa (ne sjećam se kak se to točno pisalo)? Otpor (jel se tak zvao uopće)? Ili onaj moj neuspjeli pokušaj nazvan Wipeout? Dajte, ljudi, niste mutavi, a siguran sam da i imate nešto za reći, pa napišite to, učvrstite spajalicama ili čime god i prodajte. Neka ljudi čitaju, nek se vaš glas čuje! Fanzini su obilježje punkera, a vas bar ima po NA, tj. ljudi koji se izdaju za pankere. Dajte već jednom prestanite biti anarhisti koji idu u McDonald's i pankeri koji kupuju marke odjeće, i budite pankeri kak spada. Ili se barem potrudite. Pišite, crtajte, stvarajte. Ima onaj bedž kojeg sam vidio, a vrlo je mudar i jednostavan: "Čitajte fanzine, pička vam materina", a moja verzija je: "Pišite fanzine, pička vam materina! "!