Ljudi ovdje obožavaju karaoke. Do sada sam bio na filipinskim karaokama, indonezijskim i jučer na arapskim.
Prvo da velim nešto za filipinski. Bio sam kod frendićine frendice. Kod njih je uobičajen subotnji provod di muški sjede za šankom (u stanu), cugaju, zajebavaju se i druže, dok curke pjevaju na karaoke mašini. Ako ćete kad izaći van u Bahrain na bilo koji Filipino bend skužiti ćete da su svi svoj talent pekli na takvim mašinama .Rezultat je katastrofalan.
Ne mogu baš lijepo izgovarati engleski, pa to sve dođe u neki điberiš, u kojem čujete muziku, ali ne baš i riječi. Naravno je da je zabavno i urnebesno smiješno.
Indonezijski ja sličan iako je bolji, dosta bolji, ili su bar bili bolji ljudi koji su pjevali tamo.
Araoke ili arapski karaoke je bio najbolji.
Vratila se ona Arapkinja ( pogledajte ovdje), znate to je onaj post di su me sve žene rastrgale zbog mojeg komentara o njezinim godinama.
Uglavnom vratila se stupili smo u kontakt i otišao sam sa njom njezinim dvjema sestrama dečkom od srednje sestre tipom i još jednom frendicom na karaoke u jedan bar.
Samo da napomenem da se njena mlada (24 godine) seka vrlo vrlo slatko nasmijala (joj rastopio sam se, mislim da je tome pomogao i njen predobri dekolte, kako god se trudio ne gledati u njega uvijek mi je pobjeglo oko malo niže. Primijetio sam da je i dečko od srednje sestre imao te probleme, hehehehe), kad sam njoj rekao da su nam rekli prije dolaska u KSA da ne uspostavljamo bilo kakav kontakt sa Arapskim ženama. Kad sam njoj to rekao, rekla je da njezine frendice, vole plašiti strance. Ko fol nasmiju im se namiguju (a seka izgleda opako opako dobro, brijem da frendice onda nisu puno iza, još kad se jučer žalila da si ne može naći dečka i da njoj je dosadno i da bi samo partijala, srce mi se slamalo, slamalo. Kvrc.) i gledaju kako stranci preplaseni odvracaju pogled u strahu da ih netko ne premalti.
Joj da sam samo to znao onda kad sam bio u KSA, ali ako se kad vratim, joj, heheheheh.
Također je pričala da je Riyadh najgore mjesto u KSA, tj. najdosadnije. One žive u selu blizu Bahraina, pokraj kojeg je jedan velik compound u koji dosta lako ući. Tamo ne moraju nositi abaju, mogu se kupati u badićima, voziti aute (sad znam di si žene iz KSA naučile voziti auto) pušiti šišu, uglavnom poprilično se zabavljati.
Sad sam već razgovarao i dodirnuo 5 Saudijki, , jednu poljubio u obraz, (ali tko broji, ja sigurno ne), tako da mislim da sam rekorder u uredu, heheheh.
E da karaoke, počelo je prilično sporo. Ja kao jedini ne Arap za stolom, nisam baš uživao ispočetka. Prvo svi su pričali sve u 16 na arapskom, pa sam se osjećao totalno izostavljen. Frendica se jedina trudila pričati sa mnom nešto na engleskom. Fora je da su seke sramežljive (kako mi je rekla Arapkinja), dok je frendica jedna zabavna opuštena luda cura koja obožava hladnu Coronu. Kaj je najsmješnije, ima dečka iz Srbije i lijepo me pitala "Dobar dan, kako ste?" Bilo je lijepo čuti takvo nešto.
Kako je večer napredovala atmosfera je postajala sve bolja i bolja. Počele su se pjevati arapske pjesme, što je diglo atmosferu.
Frendica je najviše pjevala za našim stolom, ima vrlo lijepi glas. Jedan tip za susjednim stolom je fakat imao super glas. A kako se pjesma orila, ljudi su počeli pljeskati (u ritmu muzike, ako slušate arapske pjesme ili ste bili negdje na njima, čuti čete ljude kako plješu u ritmu muzike), cure su počele plesati.
Sestre su sramežljive, pa su se i one opustile tokom večeri, pa samo počeli kompletno pričati na engleskome.
Sve u svemu vrlo lijepa večer.
Također sam se naučio kako se piše Habibi (ili ti dragi, najviše korištena riječ u stihovima arapskih pjesama), tj. nisam se naučio kako se piše, već sam naučio kako prepoznati cijelu riječ (ja to zovem simbol) tako da nju sada mogu pročitati. Jupi ja, moram bi naučiti više arapskog, sad imam priliku.
P.S.
Pozdrav iz vlažnog i vrelog Bahraina
Post je objavljen 29.07.2007. u 10:44 sati.