(1997.)
lagano sam potrošen, baby
kao zadnja doza pred spavanje
tek toliko da snovi su šareniji
a ujutro ću već nekako
tko me uopće i pita
jutro ionako dolazi bez poziva
opet, ponovo, i tako svaki put
kakva demokracija, nema glasanja
svanut će i bez mene
ako se tako nekom gore prohtije
ili sa mnom, ako išta od mene ostane
do kraja sam popušen, baby
ni filter neće ostati
a znaš da mrzim cigarete
znaš da ni sebe ne volim
potroši me i ti
na tamnoj strani dana
zadnja doza za bijeg
snovi će ionako doći
mada možda se neću sjećati
tko to uopće pamti
kada svjetlo zaprijeti sa prozora
opet, ponovo, i sve u krug
kakva demokracija, nema izbora
svanut će i bez mene
Post je objavljen 29.07.2007. u 11:24 sati.