Jos davno sam cuo da covjek od svega moze pobjeci, ali od sebe ne. Ako je to poznato, zasto onda ljudi otkad je svijeta to uporno i iznova pokusavaju? I onda ostare ne uspjevsi pobjeci od sebe, pa prenose djeci vjecni arhetip, protiv kojeg su svjedocili i tu djecu modelom formirali cijeli svoj zivot? To je samo jos jedno od mora pitanja bez odgovora. Jedan od mogucih kljuceva za odgovor je - dom. Bijeg bi mogao biti i potraga za domom. Ako netko nikad nije imao dom, tada ga mozda trazi cijeli svoj zivot. Bjezanje od svega mozda je pogonjeno nadom da ce svoj dom ipak jednom pronaci. Ako ne prije, onda barem u onom surovom, tajanstvenom, neminovnom trenutku kojem jos nijedan covjek nije izbjegao.
Treba li piti antidepresive? To mora svatko odgovoriti za sebe. Meni cine dobro. Pokrenuo sam se, organizirao, jos imam puno toga za napraviti ali definitivno mi cine dobro. Treba se educirati, a opet sve je to individualno pa su konzultacije strucnjaka kao i stalni samonadzor neophodni.
Post je objavljen 28.07.2007. u 22:54 sati.