Mamurna sam.
Grozan osjećaj.
Jučer poslijepodne, sasvim iznenada, kum zove i pita da li smo naveče slobodni za otići "na kavu". Jesmo! Obično se nađemo ili kod njih ili kod nas, pa me razveselila ideja da odemo negdje van. Kasnije smo saznali da on to želi kumu izvesti negdje na ples povodom rođendana koji joj je bio 26-og.
Mislim da sam već pisala kako ljudi naših godina nemaju kamo izaći. I mislila sam da su oni otkrili neko mjesto za nas. Meni to znači da možemo sjesti, pomalo pričati, plesati.....
Mislila sam....
I prevarila se.
Ovako je to izgledalo.
Večerica u restoranu uz rijeku. Super. Nisam večeru ni očekivala. Fino.
I onda su uslijedili dogovori kamo ćemo. Nitko nema pojma. Sjeti se prijateljica nekog "diska". Da, da dobro sam napisala, jer to mjesto ne zalužuje naziv "disco". Ok, nema bolje ideje - idemo tamo.
A onda.....
Na samom ulazu me strefila buka od, valjda, 500 decibela......ajoj.....prestara sam ja za ovo!
Da se razumijemo, to je narodnjački klub.
Da se razumijemo još nešto. Nisam ja 100% protiv narodnjaka. Ima i tu ponešto što ja mogu slušati. Doduše, uglavnom su to stvari od prije 20-tak godina, uvjetno rečeno - evergreeni, uz koje sam uglavnom sentimentalno vezana. I mogu ja i plesati na to i pjevati, ako je takvo društvo.
Ali......
Ovo ne mogu!
Ja to ne razumijem. Bend je čak i dobar. Cajka, neka mala sitna curica (mislim da nema više od 16-17) ne izgleda kao "pevaljka". Ima i dobar glas.
Ali, ja to ne mogu.
Društvo je pjevalo, plesalo......nakon nekoliko litara bambusa na stolu, čak i moj Lavić. Ja naravno nisam pila ništa jer, netko nas mora dovesti kući. I nisam plesala. Jer su me, kao, žuljale sandale. Ma, nema toliko uskih sandala koje bi mene spriječile da plešem kad me ponese muzika! Ali, nije. Pa sam sjedila.
Jedan mali savjet - u narodnjački klub nikako nemojte ići trijezni!
Jedino dobro, u pauzi, dok didžej pušta muziku, bio Linđo (sjetila se Slatkice) i Bajaga i Plavi safir.....
Uglavnom, došli kući u 5 ujutro. Dilema mi je bila ići odspavati taj sat- sat i pol ili ne ići uopće. Ipak sam odspavala i ujutro na posao. Onda znate kakva sam. U glavi mi još šumi......
I još nešto. Sreli smo susjeda. Četrdesetak godina, žena i troje djece...... Oni, naravno kod kuće, a on u disku..... Čak nije bio ni sa ljubavnicom. Mislim, šta on ima tamo sam raditi? Glumatati nekog frajera....Znam ja da je to njemu navika. Nije mu prvi put. Stvarno mi nije jasno koji mu je to gušt. Jadna mu žena! A i djeca.
E, tako je Suncokretić bila vani za čim je cendrala već dugo......hahahahaha....
Pazi što želiš, da ti se ne bi ostvarilo!
Post je objavljen 28.07.2007. u 17:00 sati.