Marketing
hasta luego...
Naše putovanje bilo je koncipirano na boravku u Havani i tri zadnja dana u Varaderu .
Varadero je uski i dugački poluotok smješten 150 km istočno od glavnog grada.
To je turističko mjesto s brojnim hotelima i nepreglednim pješčanim plažama.
Varadero nije prava Kuba .
Aranžmani su all inclusive tipa i sve je podređeno ljenčarenju .
Vožnja do našeg posljednjeg odredišta na Kubi je trajala tri sata.
Na recepciji ogromnog kompleksa ˝Villa tortuga˝ žigošu nas s narukvicama kojim se indentificiramo u baru ,restoranu i plaži kao gosti hotela i sve nam je free.
Ja sam svoju s užasom promatrala ta tri dana i jedva sam dočekala da ju na odlasku skinem.
Klima je u Varaderu bila očajna;zrak pun vlage tako da nam je sva odjeća poprimila neki čudan miris a ručnici se nisu uopće mogli osušiti.
Nije bilo tople vode pod tušem tako da smo kosu prale u lavabou.
Komaraca je bilo ko u priči a moj off! ostao u Zagrebu!
Spavale smo kompletno zamotane u plahte jer su nas prvu noć izgrizli po cijelom tijelu.
U Varaderu nema nekog posebnog izbora ubijanja vremena osim izležavanja na plaži i ispijanja cuba libre u jednom od nekoliko hotelskih barova.
Imale smo na izbor ili se oblokavati i pržiti ili lutati okolo.
Ja sam naravno već imala plan;lunjati okolo.
Drugog dana smo se uputile na Cayo Largo .
Cayo Largo je otočić južno od Kube koji čini dio velike koraljne skupine otoka.
Cayo Largo su pravi Karibi s plažama prekrivenim svilenkasto bijelim pijeskom.
Troznamenkastu cifru eurića smo uplatile simpatičnoj agentici koja je pričala smiješnim engleskim pomalo pjevnim glasom.
....Grls,dont forget your svimsut and sanbath krim and paseport!....
naručile mi buđenje telefonom ali kako je on u međuvremenu prestao raditi žena s recepcije nam je tukla na vrata.
Letimični pogled na sat,tek je 05:40 h!!!!
Isuse, ni u Zagrebu se ne dižem tako rano.
U 06 su nam u baru organizirali doručak (čitaj nekakav grozan toast i još grozniju kavu) a barmen nas je poluljutitio posluživao gledajući nas poprijeko.
Mi smo jedine iz našeg hotela išle na taj izlet pa je čovjek morao ranije doći na posao samo radi nas.
Kuha nam kavu još očajnija od one prve.
Bus je trebao doći u 06:30 a došao je u 07:30.
Na putu do aerodroma Baracoa (jer do krajnjeg odredišta ćemo putovati busom,avionom i katamaranom) naša vodičica priča o planu izleta na španjolskom ,pa na njemačkom i ...to je bilo to.
Odlazim do nje da ju pitam detalje izleta ali ona se zbunjeno smije i govori:no abla ingleze...!!!!!!!
Nakon čekiranja i prolaska kontrole dolazimo u čekaonicu koja me podjeća na glavni kolodvor u Zagrebu i čekamo....i čekamooooo...........
Bilo je 09:30 kad smo se krenuli ukrcavati u avion.
Letimo Air Cubanom ,inače najnesigurnijom avio tvrtkom na svijetu.
Mene to veseli (sve je to dio avanture) a moja supu(a)tnica, stara kukavica, umire od straha i bjesni što sam joj taj podatak priopćila par minuta prije polijetanja.
Ma koje su šanse da nam se sruši avion ?
Let traje oko pola sata a po slijetanju se svi fotkamo kraj aviona i nakon još jedne sigurnosne provjere ukrcavaju nas u mini bus i odlazimo u marinu.
Našem oduševljenju nije bilo kraja kad smo vidjele vizure koraljnh otočića.
Znate onu reklamu za rafaelo...e to vam je to!
Nakon desetak minuta vožnje katamaranom odlazimo na otočić s iguanama.
Gledamo ih ,one gledaju nas fotkamo i hranimo a atmosferu kvari ,svugdje prisutan lik s improviziranim štandićem koji prodaje povoljne suvenire...
Nakon opsežne priče o životu iguana ,naravno na španjolskom,krećemo dalje a naša slijedeća stanica je koraljni greben.
Putem nas karipsko more fino ljulja ,posada pjevuši i priprema nam jastoge koje ćemo maznuti prije ronjemja i kupanja oko koraljnog grebena.
Kad smo se usidrili na mjestu gdje je dubina samo nekoliko metara daju nam maske i peraje .
Skačemo u vodu, plivamo,ronimo i divimo se čudesnom podmorju.
U tom svijetu vječne tišine imali smo prilike vidjeti koralje i ribice svih oblika i boja koje su u jatu plivale oko nas.
Imala sam dojam da sam ušla u nekakav živi akvarij.
Nakon sat vremena dižemo sidro i odlazimo na krajnji cilj: Playa Sirenas..
Ljepota te plaže se ne može riječima opisati;to je najljepša plaža koju sam ikada vidjela.
Ručamo i odlazimo na kupanje, sunčanje dok šetnja po kilometarskoj plaži izaziva nevjericu ..pa mi smo zaista ovdje...nije san....
Desetak dana brzo je iscurilo i jutro pred nama je nosilo oproštaj s ovom čarobnom zemljom.
Posljednji dan smo nakon doručka smo obavile posljednju kupovinu suvenira .
Moram li uopće napomenuti da smo sav novac potrošile i da nam je ostalo samo 25 Cuca koliko se plaćala izlazna taxa iz zemlje.
Jer ,nitko nam neće CUC natrag pretvoriti u € .
Na Kubi su u upotebi tri valute:
Peso-nacionalna valuta ,kubanski novac s kojim turista ne može ništa plaćati.
Postoje i dvije različite cijene za isti proizvod ili uslugu a sve kako bi se turistima izvuklo što više love.
A kako bi vas još više zbunili peso ima oznaku $ (kao dolar )a konvertibilni s kojim turisti sve plaćaju isti znakić samo s dvije crtice
Konvertibilni peso (CUC) je valuta namijenjena isključivo turistima za plaćanje roba i usluga.
Za jedan euro dobije se 1,25 CUC.
Možete plaćati i eurima ali ne isplati se.
Nekada je dolar bila glavna valuta ali unazad par godina dolar je totalno beskoristan kao i razne kartice poput amexa.
Kad smo se spakirale koferi su nam se učinili neobičajeno teški.
Na odlasku smo spremačicama poklonile punu vrećicu sapuna,staru odjeću i školski pribor koju smo nosile iz Zgb na nagovor ljudi u agenciji.
Obučene u majčice sa Cheom i vojne hlače bile smo spremne za povratak u stvarnost.
Imale smo i hrpetinu suvenira od cigara ,ruma Havana cluba ,cekera od lišća banane za moju mamu,hrpetinu ogrlica i nekolicinu majčica sa Cheom .
Transfer za aerodrom je došao sa sat vremena zakašnjenja a mi smo se već poveselile da su nas zaboravili.
Nakon dva sata vožnje stali smo u nekom odmorištu ali mi nismo imale više ni za bocu vode.
Sva sreća, WC je bio free.
Čekalo nas je deset sat noćnog leta do Pariza i u Parizu cijeli dan čekanje leta za Zagreb.
Naše putovanje je završilo.
Na Plesu nas je očekivala delegacija s jednim psićem ,dvije mame i jednog tate.
U desetak dana smo doživjele prekrasne i neopisive stvari.
Ja san svoj san odsanjala...
Čekala nas je domaća juhica i povratak u stvarnost .
A u mislima ćemo još dugo vrtiti tolike neispričene priče i sjajne trenutke provedene u ovoj egzotičnoj socijalističkoj zemlji ,predivne prirode i muzike,neobičnih ljudi i najboljeg ruma.
Viva Cuba!
...hasta luego....!
Post je objavljen 28.07.2007. u 02:20 sati.