Prošlo je tjedan dana od mog ćudnog sna.
Od tada sam ga svaku većer sanjala.
Jednostavno si tu sliku ne mogu izbaciti iz glave.
Tu strašnu bol koju sam osjećala,sve je bilo tako stvarno.
«Jednostavno to nemogu više podnositi!
Ne spavam tjedan dana!»jadala sam seLuni u subotu u jutro.
Zabrinuto me je gledala «Hm...pa možeš
se obratiti za savjet Voldemortu.Mislim
ipak ti je otac.
«Ma jednostavno neznam,mislim
poznajem ga jako kratko.
A sudeći po onome šta znam
on nikada nije nikoga volio!»
«Ma daj ne govori to!On ti je otac!A koliko je meni
Tom rekao vas dvoje ste vrlo slićni
«Hm...ok probati ću»sjela sam na stol
uzela tintu i pero i poćela pisati.Nakon
par pokušaja konačno sam uspjela:
Gospodaru Tame
Žao mi je ako Vas uznemiravam,ali budući da
ste mi otac odlućila sam Vam pisati o onome što
me mući.Naime več tjedan dana svaku noć
sanjam isti san tj.više mi se ćini kao da
mi se netko preko uma ubacuje u snove.
U snu me uvjek ista žena mući.Na mene
baca kletvu CRUSIATUS.Bol je
uvjek tako stvarna.Molim Vas za pomoć.
S poštovanjem Amy Morgan Riddle
Vaša kćer.
Proćitala sam pismo.Namjerno sam ga oslavjala na vi
i s Gospodaru Tame jer nisam znala kako bi
reagirao da ga oslovim s Voldemorte ili još gore
oče.Presavila sam pergament i pozvala svog sovca
zavezala sam mu pergament na nogu i poslala
ga Voldemortu.Osjećala sam se ćudno,mislim
prvi put sam se javila Voldemortu.Doista sam
se veselila(ali u isto vrijeme bojala)njegova odgovora.
«Gopođice Riddle!!!»trznula sam se i podigla pogled.
Iznad mene je stajao prof.Snape i bijesno me promatrao.
«Gospođice Riddle
zovem vas već par puta,kako se usuđujute
spavati na mome satu?!»naime već
tjedan dana nisam skoro ništa spavala.
Sada sam bila malo zadrijemala.
Jedino sam na čarobnim napicima i na povjesti magije
mogla spavati.
Snape se nikada nebi usudio staviti me u kaznu.
A na povjesti magije svi spavaju.
Nisam znala kako ni zašto no kada bi spavala po danu
snovi sa onom strašnom ženom me nebi proganjali.
Još me brinulo zašto mi otac još nije odgovorio.
Konaćno je zvonilo.Krenula sam prema društvenoj
prostoriji.Prvo sam provjerila dali se moj
sovac vratio no još ga nije bilo.Onda sam legla
na kauč i zaspala.
«Ne,ne!Molim vas poštedite me!Ne!!!»vrištala sam
plavokosa žena se samo nasmijala i uzviknula
«Avada Kedavra!»prema meni je krenula
zelena svjetlost.
«Amy!!»otvorila sam oći iznad mene je stajala
Mia i zabrinuto me promatrala
«Opet si sanjala!» bila sam sva znojna.
Sjela sam na krevet i ostala budna cijelu noć.
Post je objavljen 27.07.2007. u 23:24 sati.