Marketing
dugo, toplo ljeto...po otoku Hvaru (prvi dio)
Čekajući trajekt za otok Hvar, ovaj se zlatni retriver pred vrelim suncem sakrio pod kamper.
Na trajektu Valun, više nije bilo mjesta, pa je trebalo dobra tri sata čekati trajekt Dubrovnik.
Nakon dvosatne vožnje iskrcali smo se na Hvaru.
Otok Hvar nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, usred skupine otoka koji su dijelom ove županije. Gledano po neposrednom susjedstvu, sjeverno od njega se nalazi otok Brač, a južno od njega se nalaze Šćedro (od kojeg ga dijeli Šćedorski kanal), Vis (više prema jugozapadu), Pakleni otoci, Korčula i poluotok Pelješac.
Današnje ime otoka je grčkog porijekla (od grč. Pharos – svjetionik). Iz tog su naziva Rimljani oblikovali ime Pharia. Dalmatinski Romani pretvorili su ga u Fara, a u ranom Srednjem vijeku doseljeni Hrvati suglasnik f zamjenjuju grupom suglasnika hv, te mijenjaju naziv u Hvar. Lokalno stanovništvo naziva ga "Hvor", "For", a književni oblik "Hvar" se javlja na istočnom dijelu otoka.
Prva destinacija je grad Stari Grad. Mještani ga zovu Stori Grod. Također ga zovu i Paiz, iako taj naziv se više odnosi na užu, stariju gradsku jezgru
Stari Grad je osnovan kao starogrčki grad Faros početku 99. antičke Olimpijade, tj. 384. godine prije Krista. Pretpostavlja se da su ga utemeljili grčki doseljenici sa otoka Para u Egejskom moru.
Po povjesničarskim pretpostavkama, moguće je da je zbog vrlo povoljnog smještaja ondje postojalo i neko starije ilirsko naselje. Od osnutka Hvarske biskupije 1147. pa sve do osnivanja grada Hvara, 1278., Stari Grad je bio i njenim sjedištem, odnosno, biskup je stolovao u Starom Gradu.
Trag u kamenu, gdje su nekoć bila stara vrata.
Poput damske ogrlice, izložena je ova ribarska mreža: cijena joj je 290 kuna.
Najveći grm kapare koji sam pronašla u Starom Gradu.
Po meni jedan od najljepših detalja na starim kamenim kućama.
Ovaj je mali trg predivan primjer tipične arhitekuture otoka.
Kamene zidove i ogradu stepenica uz kaparu, krase i bogati grmove biljke tekoma.
Ovo su najniža vrata koja sam pronašla u Starom Gradu.
Ovi su grmovi oleandra izrasli u velika stabla.
Korak po korak, ulicama Starog Grada stigla sam i do renesansnog dvorca, Tvrdlja kojega je sagradio pjesnik i mislilac Petar Hektorović.
Petar Hektorović gradio je Tvrdalj prema vlastitim nacrtima i pod svojim nadzorom skoro četrdeset godina, uz more na mjestu od prije zvanom Tvrdalj, na svojoj baštini.
U kamenu su uklesani brojni natpisi pjesnika.
Na zapadu Ribnjaka: CONNVENTIBUS VIRTUTE ET GENIO F.
Sagradio sam u suradnji Vrline i Sposobnosti.
Na sjeveru ribnjaka: MEMORARE NOVISSIMA.
Podsjeti se na posljednje stvari.
Originalnost Tvrdlja zacijelo predstavlja Ribnjak gdje se more miješa sa izvorskom vodom, s ribama, ciplima, koji se nikad ne love poštujući tradiciju.
Ovaj ribnjak ujedno odaje onodobni duh europskog renesansnog života.
Na ribnjak se nadovezuje vrt, "Gizdavi preivoj", kojeg pjesnik spominje u "Ribanju" navodeći biljke koje su rasle u vrtu i tokom posljednjih desetljeća još se sade. Sagradio je i zahod (u atriumu do glavnih ulaznih vrata), raritet Europe onog vremena, sa mudrim natpisom " Si te nosti cur superbis", što znači "Ako sebe poznaješ, zašto se oholiš?".
Pod stablom manadrine drijemaju stara drvena kola.
S pogledom na ribnjak, ova je raskošna kapara dom brojnim mravima.
Brojne su palme prepune bobičastih plodova.
U njezinom sam hladu, u konobi barba Luke pojela ukusnu grdobinu sa žara.
Sita i odmorena, sad mogu dalje u obilazak sunčanog Hvara.
Dolaskom u grad Hvar, prvo što mi je upalo u oko, je ova prepuna kanta za smeće, u samom centru grada.
Na kraju Pjace, gdje se susreću dva djela grada, nalazi se hvarska katedrala i renesansni zvonik.
U hvarskoj su luci, uz brodice mještana, kao i svako ljeto, usidrene brojne, luksuzne jahte.
Popodnevna kavica, u kafiću "Ka lavanda", s pogledom na zelena vrata.
Sa lijeve strane zelenih vrata, u kamenom zidu, ističe se trag okvira nekadašnjeg prozora.
Poslije kavice krenula sam put malog mjesta Milna.
Uz brojne konobe, u kojima su se pripremali riblji specijaliteti, na zelenom tepihu, sa crevnim cvjetovima, pčelice su vrijedno skupljale nektar.
U pratnji svoje majke, ovaj je mladi glaleb, zabavljao rijetke popodnevne kupaće.
Bez straha je izašao na obalu i krenuo u šetnju.
Mladog galeba i mene, dijelila su moja tri koraka.
Ova stabla čuvaju priče o požarima.
Na kraju dana, u uvali Zaraće, pokraj istoimenog mjesta, uhvatila sam zalazak sunca.
nastavlja se
Post je objavljen 27.07.2007. u 16:59 sati.