''Tko je to vrisnuo?'', upitala sam, ustavši se od stola. Trudila sam se ostati pribrana, ali sam zamijetila da mi glas podrhtava. Prije no što je itko stigao odgovoriti na moje pitanje, Scarlett i Jukka su utrčali u sobu.
''I vi ste čuli?'', upitala je Scarlett bojažljivo.
Nemo kimnu glavom. ''Da. Zvučalo je kao Claire'', rekla je.
''Mislim da bismo trebali to provjeriti'', javila se Anette.
''Boli me duša što ovo moram reći, ali... slažem se sa Anette'', rekoh.
Svi smo izišli na hodnik i krenuli u pravcu iz kojeg je dopirao vrisak. Hodnici su djelovali još mračnije i sablasnije nego obično. Spustili smo se klimavim stepenicama koje su škripale pod našom težinom, osvijetljene samo svjetlošću svijeće koju je Shannen držala u ruci. Mrak je progutao sve.
''Ljudi, želim doma!'', zakukala je Amy.
''Ne cmizdri i hodaj!'', odvratila sam joj.
Na hodniku koji vodi do jedne dvorane susreli smo se sa Samijem, Desiree i Claire. Sve troje su bili blijedi. Claire je drhtala. Sjedila je u naslonjaču i pila vodu iz staklenog pehara. Desiree je držala ruke na njezinim ramenima. Bila sam sigurna da je ona vrisnula. No i dalje nisam znala razlog...
''Što se dogodilo?'', upitala sam.
Sami je prebacio ruku preko mojih ramena. ''Da sam na tvom mjestu, ne bih ulazio unutra'', rekao mi je, dok ga je Tuomas gledao s prezirom.
''Zašto?'', upitala sam ga.
''Suviše je odvratno'', odgovorio je.
To je bilo dovoljno. Osjetila sam jaku radoznalost i znatiželju, te sam ubrzanim korakom krenula prema vratima dvorane. Anette je krenula za mnom. ''Idiotkinjo, stani!'', povikala je.
Ne obazirući se na nju, odškrinula sam vrata i kročila među zidove dvorane. Istog trena, osjetila sam neprijatan miris. I tada sam ugledala lokvu krvi na podu... Lokvu jarkocrvene krvi. Pratila sam njezin trag i na sredini popločanog poda mi se ukazao prizor od kojeg sam zamalo povratila. Tu je bio jedan drveni križ, a na njemu je bio razapet pas. U šape su mu bili zakucani zarđali ekseri. Vrat mu je bio prerezan. Okrvavljen jezik je visio iz napola otvorenih usta. A iz širom otvorenih očiju se slijevala crvena tekućina. Krv... Krv je lila posvuda, na sve strane... Posvuda je bilo krvi, koja se sablasno prelivala pod svjetlošću svijeća.
A na zidu, tom istom krvlju, bila je napisana samo jedna riječ. Hvala...
Anette je vrisnula. Poželjela sam učiniti isto, no u trenu mi se učinilo kao da me je glas izdao. Čuvši Anettein vrisak, svi ostali su dotrčali. Zapravo, svi izuzev Claire i Desiree. Tada je još nekoliko preplašenih uzvika proparalo dvorac.
Tuomas je zabrinuto upitao:''Tarja, jesi li dobro?''
''Nisam ja vrisnula, nego Anette'', rekoh začuđeno.
''Znam. No bitno je da si ti dobro'', reče on, obrglivši me. Anette je samo nešto progunđala, a mogu se zakleti da je to bilo:''Platit ćeš mi, Tarja.''
Dok su se svi zgražavali nad prizorom, dotrčali su tetak i Leonardo.
''Šta se derete, jebo vas otac blesavi?!!!'', uzviknuo je Leonardo. Pokazala sam mu rukom u pravcu križa i krvave poruke na zidu. U sljedećem trenu, pao je u nesvijest. To je bilo poprilično smiješno, pošto se to čak nije desilo ni Marcu. A on je, kao što je sveopće poznato, najveća kukavica u povijesti.
''Gospodine George, što ćemo sad?'', upitala je Nemo tetka.
''Ti uzmi kameru i snimi ovo'', naredi tetak. A potom se okrenuo meni. ''A ti i ovaj tvoj filozof sa kosom (Tuomas) probudite onog morona Leonarda. Možda mu nešto glupo i padne na pamet.''
***
''Da, bako... Naravno... Dobro sam... Naravno da sam sigurna... Da, da, odlično se zabavljamo u kampu... Sigurna sam... Jeste, i Pajo je dobro... Da, vrijeme je odlično... Ne, nisam prehlađena... Ne znam kad se vraćamo, ali zasigurno ne uskoro... Da, sigurna sam da sam dobro... '', govorila sam isprekidano u svoj mobitel, trudeći se da ne razbijem isti o zid i pošaljem baku k vragu. Mrzila sam to njezino dosađivanje. No, s druge strane, mrzila sam i to što joj moram lagati...
Kad sam napokon završila razgovor i s užitkom isključila mobitel, Melody me je upitala:''Skote mali, gdje si naučila tako lagati?''
Slegnula sam ramenima. ''To mi je u krvi'', odvratila sam, s osmjehom na licu. Sjela sam se u naslonjač i dohvatila čašu soka sa stola.
''Ono je bilo iskustvo za cijeli život'', promrmljala je Shannen iznenada.
''Što?'', upita Melody, premda sam ja već znala odgovor.
Shannen je ignorirala njezino pitanje i nastavila:''Melody, imala si pravo. U ovom dvorcu se nešto dešava.'' Glas joj je zvučao pomalo čudno.
''Ma daj!'', reče Amanda, odmahnuvši rukom.
''Ne paničari!'', dodadoh.
''Ja paničarim?!'', zavrištala je, okrenuvši se meni. ''Ja paničarim?! Nemojte mi samo reći da je vama ovdje sve potpuno normalno!''
Otpila sam gutljaj soka. ''OK, priznajem da je malo uvrnuto, ali to nije razlog...'', započela sam.
''Nemate vi pojma!'', prekide me ona.
''Ako ti tako kažeš'', reče Amanda pomirljivo, ustavši se sa kauča. Ustala sam se i ja, te smo skupa krenule prema vratima.
Na hodniku smo se susrele sa Jukkom i Emppuom.
''Hej, dečki!'', pozdravila sam ih. ''Što radite?''
''Pomažem Jukki da se sakrije od Scarlett koja ga želi ubiti'', reče Emppu ozbiljnim glasom, što je mene i Amandu natjeralo u smijeh. ''Hoćete li i vi učiniti dobro djelo i pomoći?''
''Naravno'', reče Amanda.
Baš u trenu kad sam htjela upitati zašto bi naša mirna i nježna Scarlett imala ubilačke namjere, začula sam korake kako nam se žurno približavaju. A potom, naravno, i njezin urlik:''Ti ćeš meni da daješ korpu, kišna glisto!''
''Upomoć!'', vrisnu Jukka, sakrivši se iza mene. ''Tarja, spasi me!''
Scarlett se iznenada pojavila na drugom kraju hodnika i povikala:''Sad ste svi gotovi!''
Panično vrišteći, sve četvoro smo pojurili hodnikom pored Paje koji je trčakarao i pjevao Zeko i potočić. Scarlett je trčala za nama, psujući i zamahujući palicom za baseball. Usput smo uspjeli polomiti tisuću vaza, srušiti oko pedeset kamenih statua, a ja sam čak uspjela i oboriti sliku grofice Bathory sa zida. Kao da sve to nije bilo dovoljno tragikomično, iza Scarlett je jurio Leonardo sa metlom u ruci, uzvikujući:''Jebem ti divljake!!!''
Utrčali smo u jednu sobu, gdje su Tuomas, Marco, Anette, Nemo, Dana i Claire igrali karte. ''Pomagajte kako god znate!'', zavapila sam, bacivši se Tuomasu u naručje. I doista mi je pomogao, tako što me je poljubio. I nježno i strastveno, u isto vrijeme. U trenu sam zaboravila na zbrku koja se maloprije odvijala na hodniku.
''Što se desilo?'', upita Marco, ne obazirući se na nas.. ''Da nisu vampiri?!''
Amanda je odgovorila umjesto mene, pošto sam ja bila zaposlena. ''Ne. Zvučiš kao Shannen.''
Na pomen njezinog imena, Emppu se zacrvenio i počeo pjevušiti:''Love is in the air...''
''Zašto onda pravite toliku larmu?'', upitala je Claire.
''Scarlett nas juri'', objasni Amanda.
''Zašto bi vas ona jurila?'', upitao je Tuomas
''Jukka je prekinuo s njom, pa smo mu mi pomagali da se sakrije'', rekoh mu.
Dana se ugrizla za usnicu. Lice joj se ozarilo. ''Prekinuli ste?'', upitala je Jukku.
''Tako nekako'', reče Jukka s osmjehom na licu.
Tada je netko jako lupio po vratima. Emppu, Amanda, Jukka i ja smo se pogledali i saskočili.
''Nismo tu!'', dreknu Jukka.
''Ne postojimo!'', povika Emppu.
''Umrli smo!'', uzviknu Amanda.
''Niste nikad niti čuli za nas!'', vrisnuh.
Amanda i ja smo se zavukle pod jedan krevet, a Jukka i Emppu pod drugi.
''Kad su se oni počeli drogirati?'', upitala je Claire, ustavši se sa kreveta i krenuvši da otvori vrata. Nakon što ih je otključala, u sobu je banuo Leonardo. Još uvijek je držao metlu u ruci.
''Gdje je Tarja?'', upitao je.
''U kuhinji'', reče Tuomas.
''Ispod kreveta'', reče Anette.
Moj rođak lupi metlom po krevetu. ''Izlazite, bando razbojnička! Neću vas još ubiti!'', rekao nam je. ''Trebam vašu pomoć.''
''Što je bilo?'', upitah ga.
''Moraš skoknuti do dućana u gradu da kupiš kruh.''
''Molim?'', upitah ga. ''Leonardo, sad je pola jedanaest uveče.''
''Tetak je ogladnio i zaprijetio da će pojesti mene ukoliko mu ne kupim kruh'', reče on.
''Upravo tako'', umiješa se Tuomas. ''Ukoliko ti ne kupiš kruh.''
Leonardo je glasno otpuhnuo. ''Ja imam važnija posla. Moram počistiti onaj svinjac u hodniku'', reče on, a potom se okrenu meni. ''I zato ćete ti, Tuomas, Nemo i Marco otići u dućan umjesto mene.''
''Ali dosad si uvijek ti išao!'', usprotivi se Jukka. ''Mi čak ni ne znamo put do grada!''
Moj rođak izvadi kartu grada iz džepa. ''Sad znate'', rekao je, dobacivši mi ju. ''Tarja, slijedi moje instrukcije; Tuomas, Nemo, Marco, auto, grad, dućan, kruh!''
''Dobro, dobro'', smirivala sam ga. ''Otići ćemo po taj glupi kruh.''
Nisam ni slutila koliku sam pogrešku učinila kad sam pristala na to...
Nastavit će se...
Post je objavljen 27.07.2007. u 13:35 sati.