Na Lanin zahtjev odlučila sma napisati novi post... istina je malo sma se ulijenila u zadnje vrijeme... ali i rijetko kad nađem vremena i inspiracije za pisanje novog posta...
Evo kao sad npr. toliko se trudim napisati nešto pametno i onda kad to napišem više mi ne izgleda toliko pamtno... toliko misli mi se kreće glavom... ali kad ih stavim na papir zvuče glupo...

More Graphics at pYzam.com
Lana je rekla da bi trebala napisati nešto o svom životu... nešto... ali što...
pa da vračam se na ono što me muči več jakoooooo dugo a to je vozački... svakim dnaom sve sam više uvjerena da to nije za mene.... mislim da je Bog htio da ja vozim auto već bih odavno položila... ali ne od samog početka on mi postavlja prepreke... s prva sam ih jako lako prolazila... i nisu mi smetale... ali sad... osjećam da više ne mogu... nemam snage boriti se.... nemam volje... a ni želje više... sve je ovo prenaporno... budem li i dalje stalno razmišljala o tome... poludjet ću... ali stvarno... samo želim završiti s time... već mi je postalo tkao smiješno odgovarati na ono pitanje: I si položila? hmm... kad bi sve bilo tako jednostavno... stalno mi u ušima odzvanjaju ne riječi: još malo sigurnosti... riječi koje mi je rekao ispitivač kad sam 2 put pala... ne svojom greškom... još sigurnosti... pa koja osoba koja nikad prije nije vozila moža voziti sigurno? može voziti kao profesionalni vozač? koja osoba nema tremu kad polaže vozački? ne mogu vjerovati.... kakvu ću sad sigurnost imati kad budem ponovo polagala? mislim... sad već nisam vozila mjesec dana... pa kako ću onda kad si sjednem u auto odvoziti sigurno? ... ovo smatram najvećom greškom koju sma učinila u svom životu... zašto nisa čekala... čekala dok ne završim sa fakultetom... možda se onda ne bi cijela moja vožnja pretvorila u jedno veliko ČEKANJE!!! znam svi ćete me sada tješiti, ma uspjet ćeš ti... položit ćeš... ma ja to sve znam... ali sad ja vas pitam kad? kad ću položiti? ove godine... kako je sve krenulo ne vjerujem... trudila sam se... koji me poznaju znaju da sma se trudila razmišljati o toe sa osmjehom na licu... ali više ne mogu... ne želim... da nema jedne osobe zbog koje ustrajem... odustala bi... a možda bi mi i to bilo najpametnije... ali i ta osoba prema meni osjeća žaljenje... mislim... mislim da svi moji prijatelji prema meni osjećaju žaljenje... kad me pitaju o vozačkom...
ostaje mi samo još onaj posljednji tračak nade... ona treća sreća... a ako i nju izgubim... ne ostaje mi više ništa... jedno veliko NIŠTA!
spominala sma se s tetom...čak ni noj nije jasno zakaj me on bik rušil... njena teorija je i ja se slažem s njom... da nakon kaj položiš niko nezna voziti... istina... navčiš se voziti v jednom altu i onda dojdeš v svoj... drugi auto... i se se moraš vučiti ponovo... moraš ponovo pohvatati one osnove i treba ti puno prakse dok ne stekneš neku sigurnost... kak ja npr. evo ja ve v altoškoli vozi dizelaša, a doma imam benzinca i još je stariji alto... ja neznam... ali mene sama pomisao na to da budem si ja nekad sama morala sesti v taj alto, plaši... i mislim da mi bude trebal jakoooo puno hrabrosti za to... i volje, želje... a koje trenutno nemam! i mislim da me niko nemre kriviti zbog toga!!!

More Graphics at pYzam.com
Ja se ispričavam zbog ovakvog posta... ali do danas sam se nadala da ću u pon polagati... ali sad su mi nade potonule...i morala sma opisati ono što me muči... sva sreća što imam tak super frendice koje stalno pripremaju feštice... na kojima mogu zaboraviti na probleme... i jednostavno UŽIVATI...

More Graphics at pYzam.com
Hvala svima koji čitate moje glupsti... i ostavljate pametne komentare...
Post je objavljen 27.07.2007. u 13:08 sati.