Stipe Mesić nije u pravu i pogriješio je poslavši svog savjetnika Sašu Perkovića u Beč generalu Vladimiru Zagorcu. Grubo je zaobišao institucije države i otvorio spekualcije kako one zapravo ne funkcioniraju pa makar je njegov motiv možda bio čist. Nije to stav Zvonimira Hodaka-odvjetnika generala Vladimira Zagorca- nego intelektualaca koji su bili ili još uvijek jesu vrlo bliski Stipi Mesiću a riječ je o Bancu, Cviiću,Grdešiću i Puhovskom. a jednino Zidić nije iz tog jata, a misli kao i oni.
Umjesto da hrabro istupi u javnost i prizna pogrešku pa i makne Sašu Perkovića -Mesić bahato udara po našim medijima. Slično s prezirom se prema medijima odnosi i umirovljeni general Zagorec. I dok se Mesićeva namjera da dozna kamo su otišli novci iz Hrvatske može shvatiti teško se može objasniti Perkovčeva ponuda Zagorcu po kojoj će se protiv njega obustaviti postupak u Hrvatskoj? Taj postupak ima samo jedno ime a to je uplitanje u rad Državnog odvjetništva ili još gore- prijezir prema istom.
Nedavno mi je draga kolegica i prijateljica Sanja Mikleušević Pavić, koja je uvijek u našim debatama o postupcima predsjednika Mesića, stajala na njegovu stranu, iskreno priznala da ju je predsjednik razočarao.Štoviše ,kaže ona, Mesić nije osoba za koju se predstavlja u javnosti. Kako čudno, trebalo je proći sedam godina da Sanja shvati kako mi je bilo ,kao novinaru, kad sam napisla feljton o Mesiću temeljen na njegovim izjavama našim iseljenicima u Švicarskoj. Nakon što sam izvjestila javnost o sadržaju kazete snimljene u Švicarskoj mene i novinu u kojoj sam tada radila Mesić je proglasio fašistima. Zamislite, mi fašisti, a on koji je na toj tribnini, govoreći kao glavni tajnik HDZ-a, kazao da Srbi iz Hravtske mogu ponijeti samo prašinu koju su donijeli na opancima, je demokrat i antifašist.E ne mogu reći da nisam uživala slušati Sanju dok je prepričavala atmosferu koja je vladala prije i nakon razgovora koji je vodila s Predsjednikom.Shvatila je na vlastitoj koži koje je pravo lice Predsjednika-građanina. No odlučno je odbila biti saveznikom Mesiću i Perkoviću već je novinarski tražila odgovore na ključna pitanja. Zanimljivo, Mesić je za razliku od Tuđmana uvijek bio miljenik novinara. Međutim novinari koji su dobilii spomenice ili odlikovanja od Tuđama svi su odreda žigosani a oni koje su prekršili norme profesije izvjestivši čak za živog čovjeka da je mrtav,a dobili su odlikovanje od Mesića, trebali bi valjda,po logici stvari,biti lučnoše profesionalizma. Čudni neki kriteriji.No s obzirom na zemlju u kojoj živimo - nikakvo čudo -rekla bih.
Post je objavljen 27.07.2007. u 13:08 sati.