Dom je vazna stvar u zivotu svakog covjeka. Velika je razlika u tome ima li covjek rjeseno stambeno pitanje ili nema. Medjutim, cesto se pogresno percipira sintagma 'rijeseno stambeno pitanje'. To naime ne znaci nuzno da covjek mora imati stan u vlasnistvu odredjene kvadrature. To je zapravo puno jednostavnije. Rijeseno stambeno pitanje znaci da je covjek zadovoljan tu gdje zivi, bio on podstanar ili imao stan u vlasnistvu. Znaci svijest o posjedovanju doma, dakle osjecaj pripadnosti, to je zapravo dio jedne od 4 osnovne psihicke potrebe: dio potrebe za ljubavlju i pripadanjem (ostale 3 su potreba za moci, slobodom i zabavom, by dr. William Glasser). Ako covjek ima stan u vlasnistvu, ali u njegovoj glavi stanuje osjecaj da je to samo privremeno rijesenje, ta svijest o privremenosti ponistava stvarnost doma. Dakle stan prestaje biti dom kad covjek pocne razmisljati da mu se u taj stan 'ne isplati ulagati', da je 'to samo privremeno' i da ce se 'u buducnosti naci puno bolje i sretnije rjesenje'. Neki ljudi umjesto da zive u sadasnjosti i budu sretni tu gdje jesu, zive u fantazijama o buducnosti i time im zivot izmice iz ruku, gube kontrolu, nemaju dom, gube i sami sebe.
Svakom treba dom. To moze biti i pseca kucica, i klupa u parku pa i drugima neugledna nastamba (kao recimo Jezeva kucica), ali bitno je da je covjek u svojoj stvarnosti to smjestio na mjesto svog doma, dakle da je ono u cemu zivi povezao sa svojom dubokom unutarnjom potrebom za domom. To je dakle duboka psihicka potreba, neovisna o trzisnoj vrijednosti, gradjevinskim karakteristikama ili stavu drugih ljudi o prikladnosti takvog rjesenja. Sve je to samo u glavi. Uostalom, covjek moze biti duboko nesretan i izgubljen i u vili na 3 kata, jer ionako apsolutna sigurnost ne postoji buduci da je previse cimbenika na koje ne mozemo utjecati (elementarne nepogode, rat itd). Svatko je sretan i uspjesan otprilike onoliko koliko to zeli biti.
Post je objavljen 26.07.2007. u 08:23 sati.