Marketing
*nismo svjesni koliko život znači, samo jedan udah zraka, znak je za žudnjom življenja...*
eh...svaki dan idemo nekam al ne na mjesta gdje bi ja htjela... bili smo u manili i inace idemo ispod rome, do mega, knjižnice i tak...
drugacije je kad nema petre i marije...
ovi ljudi me gledaju i ne kuze... dobro nisam bas neko drustvo posljednjih dana...
ma nisam ni inace no nema veze...
e da je marija tu odmah bi me pročitala i rekla neku glupost tek tolko i nasmijala bi me...
a petra bi opet nekaj rekla na sta ju nes podsjeća i odmah bi mi uljepšale dan... ali dobro tu je
no one nisu tu...
no ivana je tu pa popravi stvari s vremena na vrijeme...
sta bi bilo kad bi bilo...gade mi se svi ti janjevci brrr... fujfuj
niti jedan dan se nemogu naspavat uvijek zvoni taj fucking telefon a ak ne to onda moja mama nekog zove a ona inace glasno priča pa me probudi i normalno da sam onda cijeli dan živčana ko stoka! i živcira me šta prek ljeta postanem tak dosadna osoba...ajoj...
Al dobro shvatila sam da previše tražim... život mi je relativno dobar. Tražim previše, shvatila sam da su ljudi dobri prema meni bez obzira što sam puno puta bezobrazna. Dosta toga i ja krivo shvatim i mislim da nikom nije stalo do mene.
Ali bez obzira na to kakva sam nekad primjetih da me ljudi poštuju bar malo zbog tog valjda stava.
Ima ljudi koji me ne vole ali i imam ljude kojima je stalo... barem malo nadam se...
I imam prijatelje kojima se mogu obratiti kad upadnem u neki bed. A i ja sam tu kad me zatrebaju- valjda to znaju, da mi se uvijek mogu obratiti ako zatreba...bilo što...
Inače bi me lijepo odje**** i gotovo...
smilujte se i ostavite barem jedan komentar vec tri posta za redom nemam komentara... ni jednog...
bas sam dobila inspiraciju, možda nije nešto ali ipak bolje išta nego ništa... *pozdrav*
znam da sve pišem malim slovima ne da mi se stavljat velika i pazit na pravopis..toliko o tome...
Post je objavljen 27.07.2007. u 00:54 sati.