opet...tužno djete opet voli...i opet je nesretno zaljubljeno...zašto...zašto uvijek ja...nije fer...jednostavno nije fer...pa dajte mi priliku da jednom u životu budem sretna...kak to nemožete...bar je to jednostavno...jedina stvar koju tražim je imati nekog pored sebe ko će me volit i bit uz mene kad mi bude potrebno...zar je takvu osobu tako teško nać...neshvaćam...u društvu su svi s nekim i svi su sretni jer ih netko voli...osim mene...ja sam jedina jadna...ona koja nema nikog...kog god da zavolim nemam sreće...jednostavno sam jadna...i to me čini jako tužnom...svi kažu naći ćeš već nekog...ma hoću...kak je krenulo do smtri ću ostat sama...umrijet sama...u blizini nikog voljenog...ma...sve je sjebano...tak nevolim kad nekog volim...samo sam tužna i to me jako deprimira...a u depresiji nevolim bit...najjednostavniji je naćin ubit se ali ja želim živit...znaći ne preostaje mi ništa drugo osim da sjednem u kut i da tiho, nečujno plačem u kutu...
Post je objavljen 27.07.2007. u 00:01 sati.