Alge Caulerpe racemose u Jadranu
Pojava alge Caulerpe racemose u Jadranu mislim da je povezana s poremećajima u ekosustavu mora i oceana a ponajprije je posljedica globalnog zatopljenja.
Alge (općenito) su fotosintetički organizmi koji uz pomoć svjetlosti stvaraju organske spojeve i kisik. Morske biljke su gotovo sve alge; neke su jednostanične, a druge, poput kelpa, mogu postojati u golemim nakupinama stanica dugim čak 60 metara. Alge imaju neobično veliki utjecaj na klimu Zemlje. Uklanjaju ugljikov dioksid iz zraka i izvor su dimetilsulfida (DMS), plina koji oksidira u zraku i pretvara se u sićušne čestice koje su kondenzacijske jezgre kapljica od kojih se sastoje oblaci. Samnjivanjem ugljikovog dioksida u atmosferi smanjuje se efekt staklenika a oblaci čine prepreku pojačanom zagrijavanju sunčevim zrakama. Nažalost čovjek je svojim štetnim postupcima izbacio u amosferu preveliku količinu ugljikovog dioksida i stvorio efekt staklenika koje alge i drugi ekosustavi više ne mogu dovoljno smanjiti da bi sprječile globalno zatopljenje.
Rast alga u površinskim vodama mora tijesno je povezan s temperaturom mora, a ako ona poraste iznad 10 do 12 stupnjeva celzija, fizička svojstva mora ne dopuštaju im da apsorbiraju hranjive tvari pa one ne napreduju.
Algama u moru najpovoljnija temperatura za rast je oko 10 stupnjeva celzija, jer se na višoj temperaturi stvara stabilni površinski sloj koji prekida dotok hranjivih sastojaka.
Ako se količina ugljikovog dioksida u zraku približi na 0,05%, samoregulacija temperature počne popuštati i temperatura naglo skoči. To se događa zato što je zakazao šumski i oceanski ekosustav. Kako je svijet postajao sve topliji, algama je ponestalo hranjivih sastojaka, jer se širila topla površina oceana i alge su naposljetku izumrle (jedina šansa za njihov opstanak ostala su u morima s pogodnom površinskom temperaturom). Kako se smanjivalo oceansko područje prekriveno algama, smanjivao se njihov učinak hlađenja i temperatura je naglo rasla.
Kako oceani postaju topliji, tako se širi područje s vodom siromašnom hranjivim sastojcima pa je ocean manje pogodan za alge. To usporava brzinu apsorbiranja uglikovog dioksida i stvaranja bijelih oblaka nad morem koji odbijaju svjetlost. Osim toga, kako umiru ekosustavi šuma i alga, one se raspadaju i pri tom se oslobađaju u zrak ugljikov dioksid i metan. U svijetu što postaje sve topliji to također izaziva pozitivnu povratnu spregu i novi povećani efekt staklenika i povećava globalno zatopljenje Zemljine biosfere.
Post je objavljen 26.07.2007. u 20:52 sati.