Heh, to tračanje. Pa onda spojeno sa ljudskom paranojom. Dobijemo dignut nos, tj. durenje. Ukratko, jedna mi je kolegica tračala drugu, i ja sam to ovoj drugoj ispričala. Zašto?
Jer ova druga nikada nije tračala ovu prvu. Iako je prva uvjerena da to nije tako. Ja sam joj to pokušala u nekoliko navrata objasniti, ali ja mislim da je ona paranoik što se tih stvari tiče.
Zašto naslov prijatelji?
Da li ste doživjeli kada da shvatite ili čujete (slučajno kao ja) da vas jako dobar prijatelj ogovara? Neko kome ste vjerovali, voljeli ga kao vlastitog brata ili sestru i jednako tako sve djelili s njom? To se meni desilo sa mojom dragom prijateljicom kojo sam vjerovala više od svega i od tada puno više cijenim iskrenost kod ljudi, makar mi oni iskreno govorili stvari koje mi se ne sviđaju. Sjećam se koliko me je povrjedilo to da nije htjela doći meni i u lice mi reće sve što misli i što joj smeta. Ja sam zaista mislila da mi imamo oskreno prijateljstvo.
Ogovaranje samo po sebi mi ne smeta puno, je r toga uvijek ima u školi, na poslu u susjedstvu uvijek će netko ogovarati nekoga. Ali smatram da toga među prijateljima NEMA.
I zato sam ispričala ovoj drugoj sve ružno što je prva rekla, jer je iskrena i rekla mi je uvijek šta misli, bilo to lijepo ili ne. S njom nikada neću biti bliska ni djeliti sve sestrinski, ali ću, ako ju sretnem i za 10 godina, znati ako mi se nasmješi kada me pozdravi da je taj smješak iskren, ako me pita kako sam, da ju zaista i zanima kako sam i da li mi je dobro.
A ova se prva na mene ljuti. Naravno. A kako bi se drugačije mogla i ponjeti? Reći svima u lice što misli, postaviti se i držati se svoga stava i mišljenja?
Post je objavljen 26.07.2007. u 20:33 sati.