Pasa Kahteran po prirodi je osoba koja suosjeca s ljudima u nevolji.Njene kao nebo plave oci,ovoj njenoj osobini daju poseban pecat.Dok je s nama otpocela samoinicijativno razgovor,oci su joj se neprestano kupale u suzama.Njen sincic koji je tek zavrsio drugi razred osnovne skole kaze da kad su na TV-u neke
"strasne"vijesti,obavezno upozorava majku da ne place bez veze.Cini se da dijete rezonuje realno jer Pasa ima i previse povoda za plac"s vezom"pa joj onaj drugi dodje kao suvisan.
ZLOCIN U GRADINI
"Samo sto sam uspjela postaviti rucak izbjeglicama koji su tog julog dana potrazili spas na Redku,u nasoj kuci i susjedstvu,na susjednom brdu,Gornjoj Gradini,zacula su se zapomaganja odraslih,plac djece,pucnjava a nedugo zatim vidio se dim i plamen iz kuca.Tamo mi se nalazila gotovo cijela obitelj i dio rodbine izbjegao sa Hambarina i Zegra.Crne misli sam odbijala i samouvjeravanjem da su djeca i odrasli plakali zbog kuca koje su gorjele u plamenu,da su bili preplaseni pucnjavom s obzirom da je nedugo zatim sve utihnulo.Pomisljala sam da odem do mojih,ali iz kuce su mi savjetovali da odustanem do narednog dana."Narednog jutra s tog brda u Redak,brdo gdje se nalazi Pasina kuca,stigla je izbezumljena djevojcica Hidajeta.
"Sviju su ih ubili.Eno jedino Hidajet je u trnju ranjen.Dovukla sam ga dotle.Ko ce mi pomoci da ga donesem jer ne mogu vise sama",prica Pasa tragediju u vlastitoj obitelji u samo jednom julskom danu 1992.godine.Zlocin na Gradini prezivjeli su samo brat Hidajet i sestra Hidajeta,inace Pasini tecici.
"Ubijeni su mi tada majka Sehrija,snaha Minka i njena djeca Nermin i Nermina,snaha Enisa i djeca Jasmin i Semir,snaha Erna i njen sin Ernest,snaha Asima i kcerka joj Refika,strina Sida i kcerka Ramiza,tetka Ziba.Svi s prezimenom Bacic.Slijedi tetka Raza Behlic sa dva sina,tetak Muharem Hopovac sa sest sinova,Nihadom,Nishadom,Seadom,,Senadom,Zijadom i Zilhadom."Dok Pasa prica sve ovo,u venama se ledi krv.U svojoj nemoci covjek zanijemi,ostaje bez daha,a jeza nikako da prodje,bez obzira sto je temperatura +35.
Pasina braca Sefik,Djulejman i Fikret prezivjeli su genocid u Prijedoru.Fikret se vratio na zgariste i zasnovao novu porodicu.Novu kucu nije sazidao na mjestu one u kojoj su mu ubijeni Nermin i Nermina nego se nalazi malo nize,dolje u Carakovu.Jedan novi djecak Fikretov zove se Nermin,dobio je ime po ubijenom,a brat blizanac zove mu se Refik.I brat Sefik ima novu porodicu.Sinu je dao ime ubijenog mu sincica Ernesta,a kcerkica se zove Elvisa.Prvi Ernest,koji je ubijen,imao je samo tri godine.I Djulejman pokusava zivjeti novi zivot u dalekoj Australiji.Nakon rata nikada nije dosao u Prijedor."Znao je doci do nas dok smo bili izbjeglice u Sanskom Mostu i dok je jos bio u Njemackoj.Dodje,popijemo kafu,a rijec ne progovori.Tada mi je rekao:"Nikad necu moci tamo doci.Pred ocima mi je stalno moj Jasmin kako sjedi na kucnim stepenicama na ulazu u kucu i mase mi rucicom.Kao nesto bi mi rekao."
TUZNA SVJEDOCENJA
"Cini mi se da bi bio u stanju napraviti belaj kad bi tamo otisao.Stalno mu je Jasmin pred ocima",
prepricava Pasa zivotnu storiju vlastite obitelji.Djulejmanova poslijeratna djeca zovu se Enisa,dobila je ime po ocevoj prvoj zeni koja je ubijena,a Jasmin ime nosi po ubijenom bratu."Slicna svjedocenja
cuti cete u bilo kojem dijelu opcine Prijedor u kojima su zivjeli Bosnjaci i Hrvati.Razlike su jedino u datumima smrti,nacinima likvidacija i imenima zrtava.
Pasa je sa svojom obitelji na staroj adresi u Redku od 1999.godine.Svakog dana po bezbroj puta placni pogled odluta joj na susjedno brdo,Staru Gradinu,mjesto na kome je 23.jula 1992.godine ostala bez najblizih.
Da se u Prijedoru desio jos uvijek pred sudskim organima nedokazani zlocin genocida svojevremeno je upozoravao Jasmin Odobasic koji je u ovom dijelu BiH ekshumirao najveci broj do sada pronadjenih civilnih zrtava.Niko od onih koji su prikupljali dokaze o genocidu u ovom dijelu BiH nije,medjutim,
konsultovao ni Odobasica niti bilo koju prezivjelu zrtvu koja trenutno zivi u ovom gradu.Pasa Kahteran jos uvijek nije pronasla niti jedan skeletni ostatak svojih najblizih.Kaze da ce o ovome pricati i svjedociti jer je osjecaj za strah izgubila onog dana kada je izgubila i obitelj.Do sada je za zlocine pocinjene u Prijedoru odgovorala nekolicina bosanskih Srba koji nisu visoko kotirali na ljestvici odgovornosti.
"Najodgovorniji za smrt 3500 ljudi jos uvijek nisu odgovarali.Na optuzenickoj klupi morali su se do sada naci,prije svega,isljednici iz logora Omarska,clanovi Kriznog staba,clanovi SDS-a koji su planirali i izvrsili drzavni puc u Prijedoru,kao i oni pojedinci koji su pruzali pomoc izvrsiocima u namjeri da zrtve budu sto vece",misljenja je Muharem Murselovic,poslanik u NS RS.On je svjestan da su vecina onih koji i danas obnasaju znacajne funkcije u Prijedoru bili visokopozicionirani u tzv.ratu u Prijedoru u kome je postojala samo jedna naoruzana strana i da do sada nisu odgovarali.
"Za smrt 3500 ljudi osuditi desetak strazara,marginalne pojedince,hipokrizija je i sramota pravde",kaze Murselovic.Cinjenica je da se genocid u Prijedoru desio na samom pocetku rata,pored 3500 civilnih zrtava iz grada je protjerano oko 60000 Bosnjaka i Hrvata.
SRAMOTA PRAVDE
"Kada je nakon rata profunkcionisala visenacionalna vlast,u Prijedoru smo zatekli tek 600-700
izbezumljenih Bosnjaka i Hrvata,obicno starijih ljudi koji su bili obespravljeni u svakom pogledu,sto je takodje je strahovit zlocin",vjeruje ovaj politicar,inace bivsi zatocenik Omarske.
Privatna imovina Bosnjaka i Hrvata u Prijedoru takodjer je unistena,registrirano je cak 9665 porusenih stambenih objekata,u nesrpskim naseljima unistena je infrastruktura,unistena je imovina islamske i katolicke konfesije zbog cega se obican smrtnik pita sta se to u Prijedoru jos trebalo desiti pa da se u Hagu dokaze zlocin genocida.A nepobitna je cinjenica da su se 1992.godine u Prijedoru na meti totalnog unistenja i protjerivanja nasle dvije etnicke skupine.Postedjena nisu bila ni djeca,zene,vjerski sluzbenici ili invalidne osobe.I svi ostali elementi govore u prilog cinjenici da je postojala planska namjera da se ucini genocid,namjera je ocito itekako dokazana na terenu,ali jos uvijek nije i u sudnicama."Ocito je da se treba mijenjati definicija genocida jer mi nije jasno kako se u Prijedoru nije mogao ili dokazao genocid",
pita se Murselovic.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 26.07.2007. u 14:02 sati.