Kad god sam ovih poratnih godina boravio u Mostaru,slusao sam price o uzasima hercegovackih logora i zatvora,krvavih firmi u vlasnistvu Gojka Suska i Mate Bobana.Raspitivao sam se medju Mostarcima zasto se ne prikupe i objave svjedocenja pacenika koji su prosli kroz ta mucilista.To bi bila prava literatura za Haski tribunal.Medju logorasima je bilo dosta intelektualaca,od novinara i profesora,do inzenjera i ljekara.Bar su oni morali ostaviti pisani trag o paklu koji je Bosnjacima namijenila Tudjmanova opsjednutost komadanjem i nestankom Bosne i Hercegovine.Nisu to ucinili.
Komotnije je,izgleda,bilo negdje u tudjini prepustati se nostalgicnim sjecanjima na hercegovacko nebo,Neretvu,i mostarske smokve i sipke.
Ipak,nedavno se pojavila knjiga pod naslovom DRETELJ PRED VRATIMA DZEHENEMA,ciji je autor Mostarac Ramiz Tiro,inzenjer saobracaja,logoras,a potom izbjeglica u Njemackoj,odakle se prije osam godina vratio u rodni grad.Jedina mana ove knjige je sto je dosla pomalo kasno,kad se i bivsi pacenici sve vise prepustaju geslu"gledaj svoja posla",i kad pod teretom svakodnevnice zaborav postaje njihovo novo utociste.
Prisustvovao sam sarajevskoj promociji Tirove knjige u Bosnjackom institutu.Ne pisem o njoj,drugi su me u tome pretekli,vec o jednom stereotipu koji nikako ne mogu da svarim.Jedan od promotora knjige,
akademik Muhamed Filipovic,s pravom pridaje ovakvim svjedocenjima vecu vaznost nego hladnim stranicama pisane historije.Tu se slazemo.Pa,u cemu je onda problem?Samo u tome sto je zivopisni profesor pri tom-valjda iz akademskih obzira-upleo u svoje kazivanje i tzv.historijsku distancu koju on,naravno,respektuje.Je li u konkretnom slucaju Hrvatska bila naknadni saucesnik u Milosevicevoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu,i sta je Tudjman stvarno namjeravao a sta nije-to ce,navodno,jednog dana utvrditi historicari.
Licno,nemam nimalo smisla za tu floskulu,i bas me briga za historijsku distancu koja,toboze,treba da ovjeri ili negira logorske muke i kosmare Ramiza Tire.Mnogo mi je blize misljenje historicara Tomislava Iseka,izreceno ovih dana na naucnom skupu"Glavni problem historije BiH",odrzanom u Sarajevu:
"HISTORIJSKA DISTANCA JE PARAVAN ZA HISTORICARE KOJI IZBJEGAVAJU DA SE SUOCE SA SAVREMENOSCU."Uzgred receno,skup je imao bijedan tretman u ovdasnjim medijima,iako je nasa bliska historija,dospjevsi u haos"triju istina",postala kamen spoticanja i jedan od najvecih politickih problema u Bosni i Hercegovini.
PRELISTAJTE NOVINE S POCETKA 1992.GODINE.IZ NJIH CETE VIDJETI DA JE ZAPADNA HERCEGOVINA BILA PRESLIKANI AMBIJENT NOVOSTVORENE TUDJMANOVE HRVATSKE-BILA JE PREPLAVLJENA SAHOVNICAMA,ZVANICNA MONETA BIO JE HRVATSKI DINAR,SLUZBENA HIMNA POSTAJE"LIJEPA NASA",NOVOINSTALIRANE RADIO I TV POSTAJE UDARNICKI SU PROPAGIRALE MRZNJU,A PO KRCMAMA I KAFICIMA ORILE SU SE PJESME O JURI FRANCETICU I RAFAELU BOBANU.
STVARNOST JE OBLIKOVANA PO NALOZIMA ZAGREBA,PA JE SUSKOV VOZAC BIO VECI AUTORITET OD LOKALNIH POLITICARA.STA JE TO BILO AKO NE POLITICKA I ADMINISTRATIVNA OKUPACIJA DIJELA JEDNE MEDJUNARODNO PRIZNATE ZEMLJE?NISU,DAKLE,LOGORI I ZATVORI U PROLJECE 1993.PALI S NEBA.ONI SU BILI PRIRODNI TOPONIMI NA NOVOJ POLITICKOJ MAPI HERCEGOVINE.TE ISTE GODINE,JEDINICE HRVATSKE VOJSKE BORICE SE U MOSTARU,I"OSLOBODITI"NAPUSTENI STOLAC.STA JE TO NEGO OKUPACIJA?
MOZE LI SUTRA NEKO,NASAVSI SE NA"HISTORIJSKOJ DISTANCI",PONISTITI SVE TE CINJENICE,ILI NA OSNOVU NJIH DONIJETI POSVE NELOGICNE ZAKLJUCKE?NIJE ISKLJUCENO.MOZE LI NEKI HISTORICAR KOJI CE SE TIM PERIODOM BAVITI ZA TRIDESET ILI PEDESET GODINA PRESUTJETI POMENUTU OKUPACIJU I POSTOJANJE I NAMJENU CETRDESETAK LOGORA I ZATVORA ZA BOSNJAKE?NI TO NIJE ISKLJUCENO.UVIJEK CE SE U TOM SOJU NACI TIPOVA KOJI CE,RADI LICNE KORISTI,
PROSLOST PRILAGODJAVATI TRIVIJALNOSTI KOJA ODGOVARA DUHU VREMENA.
SIGURNO JE JEDNO:NEMA TOG HISTORICARA KOJI RAMIZU TURI,ZRTVI JEDNE POLITICKE IDEJE I NJENE LOGORSKE VARIJANTE,MOZE OTETI NJEGOVU PATNJU.U RALJAMA PISANE HISTORIJE MOGU NESTATI I NAJVECE ISTINE I BITI ZAMIJENJENE NAJVECIM LAZIMA,O CEMU POSTOJE BEZBROJNI PRIMJERI,ALI RAMIZU TIRI NIKAKVA"HISTORIJSKA DISTANCA"NE MOZE ISCUPATI NJEGOVO UZNEMIRENO SRCE,KOJE JE SNAZNO LUPALO DOK JE,PREPLASEN,CEKAO DA BOJOVNICI HVO-A NAHRUPE I NA NJEGOVA VRATA I ODVEDU GA,NJEGOVU PORODICU ISPRATE RAFALIMA PREKO
"LINIJE RAZGRANICENJA",A STAN TEMELJITO OPLJACKAJU.PATNJE I PONIZENJA SU TEK SLIJEDILI.
Naravno,Ramiz Tiro je ovdje samo paradigma"covjekove sudbine",stradalnik kakvih je u proteklom ratu bilo na hiljade.On je bar prezivio Dretelj,sto je i u tom i u drugim logorima bila privilegija sudbine.
Mnogi logorasi strijeljani su,ili jednostavnije umlaceni,samo zato sto nisu pripadali"nasoj"vjeri i naciji.
Stotine mucilista-od Omarske,Manjace i Dretelja,do tajnih privatnih zatvora,bila su mjesta najveceg zla.Neko je ta mjesta nazvao"paklenim skladistima s nepreglednim zalihama uzasa".Oni su historijska istina pomenutog razdoblja,pa nije jasno zasto danasnji historicari sramotno izbjegavaju da problematiziraju fenomen tih"paklenih skladista".Mozda zato sto vjeruju da je po njih najbolje ako to prepuste"historijskoj distanci".Ramizu Tiri nije trebala"historijska distanca",on je svoju istinu izrekao i bez nje.
22.decembar 2005.
(Gojko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")
Post je objavljen 26.07.2007. u 13:03 sati.