Jedna zvijezda tako polako je padala, pogledom sam pratila tvoj prst da vidin je. Moja želja bila je da taj tren potraje zauvijek i u sebi sam promislila “Bože volin ga!“
Ne usuđujen ti se to reći na glas. Gledan ti lice, to slatko lice koje obožavan, koje izvlači osmijeh na moje, usne koje ljube najbolje od sviju, i taj par smeđih očiju koje me izluđuje.. oči anđela i vražiji sjaj u njima... Volin te ljubavi. Po prvi put u životu to kažem i dajem ti cijelu sebe, i tijelo i dušu i srce!
Niti godina nije još za nama, a ja ih želim još puno. Želim jutra u kojima ću se buditi uz tebe i noći kad ću zaspati u tvom zagrljaju. Želim dane i sate razgovora i prepucavanja o glupostima i bezbroj večeri u kojima ću dešifrirati tvoje pijane poruke.
Poželila sam da potraje zauvijek i zagrlila te čvršće nego ikada.
Razum i srce su se uvijek borili oko tebe. I ovaj put se razum uključio. Nisam ipak malo zaljubljeno derište, ipak me život nešto naučio. Neće uvijek sve biti divno i krasno kao tada. Samo što sada ne želim misliti na to. Volim te Mali i voljeti ću te...
I ako jednog dana naši putevi se razdvoje ti ćeš zauvijek ostati Moj Mali! Ali nedostajat ćeš mi.... nedostajati će mi poljupci zbog kojih sam drhtala, dodiri zbog kojih mi se koža naježila.....
Ako mi te ukradu, neće moći ukrasti ovu ljubav koju osjećam za tebe...
Ni sjećanja na naše priče, naše noći....
Na naš prvi poljubac kojem smo se smijali puno puta.... onako slatko smotan, preplašen i zbunjen. Na našu prvu noć koju smo dugo željeli oboje i kad smo je napokon dobili bojali smo se toga. Kao dvoje djece koja sve rade po prvi put....
Hvala ti srićo za svaki osmijeh što je bio na mom licu zbog tebe.
Hvala ti bebo na svakom bržem otkucaju srca.
Hvala ti ljubavi što opet virujen i volin.
Post je objavljen 26.07.2007. u 12:39 sati.