evo mene.....
prije par dana sam se posvađala s frendicom.....
i od tada sam nekako loše volje...
ta cura i ja se po ko zna koji put svađamo ali dosada smo svaki put to izgladile, jer znate, kada je netko suđen, onda uvijek na kraju sve bude super...
ali izgleda da ne ovaj put....
ovaj put sam valjda prevršila mjeru i ovaj put mi ona to neće oprostiti....
kada svima ispričam što je bilo i tražim ih za savjet, svi kažu : NETREBA TI TAKVA KUČKA....
ali meni treba ta kučka..... treba mi da se skupa smijemo Sari, zezamo se i slušamo pjesme od avril....
i nije da se nisam ispričavala...
jesam
i to do te granice da stvarno ispadam jadna i ponižena kako cvilim za mnjom a ona to ne zapaža...
I don't care what you're saying
I don't care what you're thinking
I don't care about anything
nije mi to jedini problem ovih dana, jer onaj prijašnji post odnosio se na više ljudi......
ali nisu ni oni sav moj problem...
postoje tu i moji "odgajatelji", ne tjerajte me da kažem moji roditelji....
ali to je jedna tužna i bolna priča koja će završit...nadam se
a ako ne....
pobjeći ću od kuće...
I try to believe you,
But I don't
i htijela bi zahvaliti jedinim,ali baš jedinim ljudima koji su uz mene kroz sve ovo....
koji mi pomažu da se ne osjećam tako jadno
bezvrijedno
loše
neki to rade svjesno i svim se silama pokušavaju izvući mene iz depre, a to nije lako....
neki nisu ni svjesni koliko su mi pomogli jer za njih to su samo par utješnih riječi....
ali meni to znači..
nemate vi pojma koliko....
e pa VOLIM VAS PUNO
MOJ INKICH
MOJA ZVJERKA
MOJ TINCHEK
a ostalima veelika pusa
a onoj curi nadam se da će sve bit ok