Evo mene na đobu. Šljakam da ga šljakam. Šljakiram sarkastično. Mislila sam čekati nedjelju da objavim prvi post, ali fakat mi je predosadno pa evo, mislim si, zašto ne bi prvi bio iznimka koja će uspostaviti pravilo. To je radikalnije nego da iznimka uslijedi poslije i samo potvrdi pravilo. Ova moja iznimka bit će uber iznimka. Iznimka nad iznimkama.
Sutra zadnji dan đoba. Onda na more. Jedva se čekam bućnuti u sinjem moru. Ali muči me samo jedna stvar. Lažem. Muči me više stvari koje nisu iznimke nego su iznimne. Mučna mi je činjenica da ovo svoje telo mora da obučem u kupaći i da ga displejam okolo. To mi je svaki put iznova muka Isusova i osjećam se kao da idem na stratište, a ne na plažu. Jebeno. Malčice ubije cijelo iskustvo, moram priznati. Ali ja znam kad stisnuti zube, a kad ih sakriti iza usana. Takva sam ja faca, da.
Druga mučiteljska stvar je što trebam provesti dva-tri tjedna na moru, a da ne vidim neke ljudove uz koje sam toliko vezana, na svakodnevnoj bazi, i to mi je baš mučno, moram priznat. Ali bit će slađe kad ih opet viddym.
Idem sad izgledat zaposleno.
Illse
Post je objavljen 26.07.2007. u 10:58 sati.