Jutro je... Kisa jos uvijek neumorno pada... Tesko je nebo od tamnih oblaka. Neka cudna sparina, neki cudan osjecaj u zraku koji razara sjecanja...
Mali delfin na tvojim plecima... poput mog prstena koji sam ti jednom poklonila... Volim te... Kako.?..Zasto.. usprkos svega.?.. Usao si u mene i ostao... Ne mogu vise bez tvojih rijeci, moja virtualna stvarnosti... Moja jedina ljubavi... Moja najzesca misao u svakom danu... Moj snu neostvareni...
Zelim te svojim dodirima na praznoj postelji od suza...
Post je objavljen 26.07.2007. u 07:12 sati.