OPIS
Japanski jujutsu sistemi tipično naglašavaju bacanja, imobiliziranje i učvršćivanje, poluge i gušenja (kada se usporedi sa drugim sistemima poput karatea). Atemi - waza (udaračke tehnike) nisu bile toliko važne u većini starijih japanskih sistema, jer je samurajski oklop bio adekvatna zaštita protiv većine udarčkih tehnika. Kineski quanfa (kenpo ili kung fu) sistemi se fokusiraju na udarcima rukama i nogama puno više nego jujutsu.
Japanski sistemi hakuda, kenpo i shubaku pokazuju kineski utjecaj na njihova viđenja udaračkih tehnika. U usporedbi, sistemi koji su nastali direktno iz japanskih izvora znatno manje preferiraju takve tehnike. Međutim, neke jujutsu škole itakako imaju kineskih elemenata u svojim učenjima. Jujutsu ryuovi znatno variraju u tehnikama, i mnogi ključuju brojne udaračke tehnike.
U jujutsuu, praktičari vježbaju mnoge potencijalno smrtonosne tehnike. Međutim, kako se uglavnom vježba u nekompetitivnom okruženju, rizik je minimaliziran. Učenici isto tako uvježbavaju padove čime im se omogućuje vježbanje nekih vrlo opasnih bacanja.
TEHNIČKE KARAKTERISTIKE ZAJEDNIČKE SVIM ŠKOLAMA
Premda postoje neke razlike u izvođenju i izgledu tehnika među različitim tradicionalnim jujutsu sistemima, postoje značajne tehničke sličnosti:
* Učenici uče tradicionalni jujutsu na osnovu opservacije i imitacije.
* Goloruka borba većine škola prakticira poluge na zglobovima. To rade na način da zglobove opterećuju silom koja je po smjeru suprotna prirodnom smjeru kretanja zgloba. Na taj način se onemogućava mišićna akcija koja bi eventualno mogla izvući zglob iz nepovoljne pozicije. Isto tako koriste se i bacanja, ili čak i kombinacija bacanja i poluga.
* Ponekada se udarcima cilja u posebno ranjiva mjesta na tijelu. To ja sastavni dio kuzushija, umijeća narušavanja ravnoteže tijela koje služi kao priprema za polugu, rušenje ili bacanje.
* Tijelo osobe koja se brani je pozicionirano tako da iskoristi napadačeve slabosti, dok istovremeno prezentira nekoliko vlastitih slabosti.
* Vježbanje oružjem je primarno cilj samurajskog treniranja. Koryu škole tipično uključuju uporabu oružja. Oružja koja se mogu koristiti su roku shaku bo (štap od šest stopa), hanbo (štap od tri stope), katana (dugi mač), wakizashi ili kodachi (kraki mač), tanto (nož) ili jitta (nalik kratkoj palici sa kukom).
DERIVATI I ŠKOLE
S obzirom na raznolikost, jujutsu je postao osnova za mnogobrojne varijacije i škole. Kako je svaki instruktor inkorporirao nove tehnike i taktike u ono što je on izvorno naučio, mogao je stvoriti svoj vlastiti ryu ili školu. Neke škole su modificirale izvorne materijale do te mjere da se više ne mogu smatrati stilom jujutsua.
Oko 1600. godine postojalo je preko 2000 škola jujutsua u Japanu, i postojale su osnovne karakteristike zajedničke za većinu tih škola. Tehničke karakeristike su varirale od škole do škole. Mnoga generaliziranja navedena malo prije ne vrijede za neke jujutsu škole.
Jujutsu je predstavljen Europi 1899. god. Prvi ga je učio Edward William Barton - Wright, koji je učio Tenjin - Shinyo i Shinden - Fudu ryu u Yokohami i Kobeu. Kratko je trenirao i Kodokan u Tokiju. Ubrzo nakon povratka u Englesku, on je umotao osnove svih tih stilova zajedno sa boksom, savateom i francuskim borenjem štapovima u sustav samoobrane pod nazivom Bartitsu.
Neki stilovi su se razgranali u današnji karate i aiki stilove. Posljednje grananje u Japanu desilo se 1905. god. kada su neke jujutsu škole pristupile kodokanu. Sve te škole ujedinio je Jigaro Kano koji je osnovao judo.
Moderni judo je klasični primjer sporta koji je nastao iz jujutsua te se danas od njega razlikuje. Kasnije su nastali i brojni drugi sportski derivati jujutsua. Brazilski jiu jitsu je dominirao prvim MMA natjecanjima, što je uzrokovalo masovnu primjenu BJJ-a među mnogim sportašima koji se bave natjecanjima u mješovitim borilačkim vještinama.
Način na koji se postupa sa portivnikom uvelike ovisi o filozofiji učitelja. To se isto tako prenosi na mnoge različite škole jujutsua. S obzirom da je u jujutsuu dozvoljena apsolutno svaka tehnika poput ujedanja, povlačenja za kosu, kopanja očiju (što u judu nije dozvoljeno) prektičari imaju neograničeni izbor tehnika (pod pretpostavkom da su vješti).
Neke od starih japanskih jujutsu škola:
* Araki-ryu
* Daito-ryu aiki-jujutsu
* Hontai Yoshin-ryu
* Sekiguchi Shinshin-ryu
* Sosuishitsu-ryu
* Takenouchi-ryu
* Tatsumi-ryu
* Tenjin Shinyo-ryu
* Yagyu Shingan Ryu
* Yoshin Ryu
JUDO I JUJUTSU
Jujutsu se uvijek koristio na sportskim natjecanjima, ali praktično korištenje od strane samuraja prestaje otprilike 1890. Tehnike poput ubadanja u oči, čupanja za kosu i sl. nisu smatrane pogodnima za natjecanja. Međutim judo je zadržao neke opasne pa čak i smrtonosne tehnike u svojim katama. Kate su namjenjene za vježbanje svim učenicima, ali danas se uglavnom prakticiraju formalno kao rutinirani set kojeg ocjenjuju suci. Isto tako, judu je zadržao kompletan asortiman gušenja i sve vrste poluga na laktu. Tehnike za učvršćivanje protivnika koje se koriste u judu su isto tako vrlo bolne. Submisivan položaj induciran učvršćenjem se smatra potpuno ispravnim putem do pobjede. Kano je smatrao da je sportsko - borilački aspekt juda itekako bitan za učenje kontrole protivnikovog tijela u realnoj borbi. Kano je uvijek smatrao judo kao oblik, i razvoj, jujutsua.
Judo tehnika počinje hvatanjem protivnika, njegovim uneravnoteženjem, pozicioniranjem u novootvoreni prostor i aplikacijom tehnike. Kako kontrast, kuzishi (umijeće uneravnoteženja protivnika) se u jujutsuu ostvaruje blokiranjem, odbijanjem protivnikovog napada kako bi se stvorio prostor potreban za aplikaciju bacačke tehnike. U oba sustava, kuzishi je esencijalan kako bi se tijekom borbe koristilo što je manje energije moguće. Jujutsu se razlikuje od juda na mnoge načine. Praktičar jujutsua ostvaruje kuzushi udaranjem protivnika u slabe točke. Ostale tehnike ostvarivanja kuzushija uključuju hvatanje, uvrtanje ili ubadanje u područja tijela koja su popularnija pod nazivom vitalne točke (mjesta u tijelu na kojima su živci ili njihova sjecišta u blizini površine kože).
Jigoro Kano podučava judo
Jigoro Kano i Kodokan
Jigoro Kano podučava samoobranu za žene
Post je objavljen 25.07.2007. u 23:43 sati.