Marketing
Bobi i Rudi
Na periferiji grada punom zelenila, mirnim stanovnicima, živjela su dva prijatelja Bobi i Rudi. Rudi je bio povučen i tih, savršen predstavnik muške vrste, niti pije, niti puši. Bobi je bio malo poročan, volio je ponekad zaviriti u flašu a i pušio je kao Turčin. Sve u svemu moglo bi se reći, predivno prijateljstvo sa maksimalnom tolerancijom. Vladao je kompromis. 
Jednog dana Bobi dobije savršenu ponudu za novo radno mjesto, većim primanjima i stan u Zagrebu. Istina, stan nije nov, stan je na zadnjem katu nebodera u Novom Zagrebu, ali ipak, Zagreb je Zagreb.
Odluče Bobi i Rudi prodati svoju kućicu na periferiji i opremiti sebi stan sa svim tehničkim novotarijama. Plazma od 103 cm, vrhunsko kućno kino, novi namještaj...sve novo.
Rudi baš i nije bio oduševljen preseljenjem jer više je volio pogled kroz staklo na zelenilo, nego pogled kroz prozor na krovove grada, na automobile koji jure, na ljude koji svi nekuda žure... Čeznuo je Rudi za kućicom na periferiji, nije izlazio iz stana, mrzio je vanjski svijet, mrzio je čak i sebe. Sve što mu je trebalo Bobi mu je donosio i silno je želio da Rudi bude sretan, da mu pruži sretan život, da zaboravi na zlo ljudi iz prošlosti. 
Gleda Rudi kroz malo odškrinut prozor u nebo i vidi kako se sprema veliko nevrijeme. Isto je zamjetio i Bobi. Bobi pogleda na stol a kad tamo svega još par cigareta, brzo se oblači da stigne prije olujnog nevremena po novu kutiju "otrovnih duhanskih štapića". Mini market nije daleko, svega pedesetak metara od nebodera .
-Stići ću valjda na vrijeme da me ne uhvati kiša i taj jak vjetar - misli Bobi.
Otvara vrata od stana, osjeti propuh, vjetar se sve jače čuje, ali cigarete mora imati.
Mini market.
- Bobi jesi to ti? - čuje iza sebe muški glas. Okreće se i prepozna u tom muškarcu svog školskog kolegu kojeg nije vidio 10 godina. Zapričaju se oni o svim prošlim godinama, o ratu, autima, ženama (tipične muške teme). Vani je tutnjao vjetar, kiša je padala kao iz kabla, kanali nisu stigli gutati toliku vodu...
Nakon sat vremena koje su proveli u dućanu, odluči Bobi pozvati svog školskog kolegu kod sebe u svoj novi stan na kavu, usput da upozna njegovog dugogodišnjeg prijatelja.
Kiša je stala, još se jedino voda cjedila sa balkona i krovova.
Čekaju lift (kao ozebli sunce), naravno lift je uvijek na zadnjem katu. Ulaze u stan, osjeti se propuh, fini friški zrak, pun ozona... Bobi ima osječaj da nešto nije u redu...
Ulazi u sobu u kojoj je Rudi ostao uz prozor... prozor širom otvoren...pod natopljen vodom...
na podu u lokvi vlastite krvi, na razbijenom staklu leži nepomično Rudi... mrtav... nije mu bilo spasa...
Pitanje: zašto je Rudi mrtav, što ga je usmrtilo ??? 
Post je objavljen 26.07.2007. u 01:17 sati.