Marketing
sing me anything
Nisam više ništa, a možda sam baš sve.
Dakle, doista je okej.
Fuzija je dobro prošla. Čak i volontirasmo. U petak sam bila komična. Inače me samo par puta poliju pivom i spale cigaretom, ovog puta sam zaglavila u šutki malo duže nego obično. Ma sve okej. Oderana usnica i ruka su već tehnički prošlost, šljive su u žuto-zelenom stadiju (dakle, prolaze!). Kasnije je bilo još lomljave (po živicama i tako), ali završila ipak u (citiram sebe) “prirodnom položaju”. Ah, objašnjavati bi bilo besmisleno :)
However.
Idem ujutro na more. Sol, sunce, malo nekih drugih ljudi, treba mi, ali na kratko. Ako budem imala sreće, taman ću zahvatiti dva koncerta hladnog piva, ili bar jedan. a i tbf će biti. Onda se vraćam tu, lijepo mi je.
Misli dijelim s ljudima, sve manje s papirom.
Gubim inspiraciju čim vidim komp. Nisam sigurna koliko je to pozitivno, jer želim pisati. Jako.
Ali eto, za sad ću se ipak zadržati na sigurnoj udaljenosti… ogradi dvorca, na suncu na pozornici, na travi u parku, na nekom kamenju, nekom koncertu, možda jednostavno kavi.
Skupljati osjećaji, pokušati zadržati ideje.
Boje i fotografije, sve i svašta pomiješano i nepomiješano, bicikl, gitare, hahahahahahhaha, bačve pune prazne, palice slomljene, činele iskrivljene, kiša, karte, sprejevi, didžejovi (:)), aaaa.
Kao da je znalo, sunce nam se sklonilo na tren
-a što dalje vidjet ću.
apdejt
idem danas u pečuh na tjedan dana. neki seminari za mlade, oko sedam zemalja, studentski dom, sve plaćeno, hvala organizatorima fuzije :)
ugl, neće me bit neko vrijeme pa pozdravljam.
Post je objavljen 25.07.2007. u 23:35 sati.