Marketing
Zauvijek u njegovom srcu
Plače, jeca, dršće,... Njeni uzdasi uništavali su ljepotu divne ljetne noći. Boli ju. Žali. Ne zna kako ispraviti grešku. Tužna je poput cvijeta kad vene, poput lista kada opada sa stabla. Tužna je poput snijega kad se topi, poput sunca kada oblaci sakriju krajolik, koji ono obožava grijat svojom ljubavlju.
Ne zna kako će preživjeti. Nešto u poprsju joj ne da mira. Probada ju. Bol je toliko silna da suza suzu sustiže.
Razmazana maskara ruži njeno prekrasno puteno lice. Suzne oči prepune očaja, naborano čelo prekriveno slojem nesreće, izgrizle usne pune krvi s prevelikom dozom straha najbolje opisuju njeno žaljenje za učinjenim.
Ruke su joj izgrebane. Htjela je odvratit misli.
Nekoć nije mislila da krivo postupa. To je tek sada shvatila. Kada ju je ljubio po zatiljku, kada je s oprezom otkopčavao gumbe njene bijele košulje nije mislila da je to krivo. Njegove isprazne riječi privukle su ju. Napokon je imala nešto o čemu je dugo sanjala.
Njega. Dečka iz snova. Atletske građe, neodoljivog šarma i prelijepih smeđih očiju. Njegova plava kosa se predivno uklapala u sve to. Ušao je neočekivano u njen život, poput najljepše zvijezde repatice. Tako je i nestao. Neočekivano i brzo.
Dok mu se predavala tijelom i dušom, zaboravljala je na onog tko ju zaista voli. Bio je to dečko kojemu je ona bila sve. Bila je njegova dobra vila. Bila je svijeća kada je u njegovom životu vladao mrkli mrak.
Uništila ga je. Uništila je i sebe. Nije znala što je imala sve dok to nije izgubila. Nije mogla gledati njegove naivne oči. Nije mogla dopuštati da ju i dalje uzdiže na prijestolje pošto ga nije bila vrijedna. Sve mu je rekla. Njegove oči punile su se suzama. Nije htio zaplakati. Ona nije bila vrijedna toga. Njegovo lice je izražavalo bijes. Ipak je u dubini duše krivio sebe. Smatrao je da je da ju nije volio kako je ona to zasluživala. Nije se mogao suzdržat. Njegova ruka je naglo krenula prema njenom licu. Nikada ju nitko nije ošamario. Veća je bila bol uzrokovana izdajom. Ustade i reče joj: «Oprosti. Voljet ću te zauvijek.» Zatim nestade u mraku.
Viđala ga je često. Zamijenio ju je drugom. Njen prazan krevet i hladno mjesto jednonostavno ga je ubijalo. Sve ga je podsjećalo na nju. Nikada više nije upoznao djevojku koja mu je znala oduzeti dah kao što je to ona znala. Nijedna nije ispunila prazninu njegovog srca.
Ona je i dalje tužno koračala njihovim gradom s očekivanjem da će kada ga sretne on nju nježno zagrliti, poljubiti i odagnati tamne oblake nad njenom dušom.
Post je objavljen 25.07.2007. u 22:16 sati.