Ponovo tisina oko mene. Samoca polako osvaja moj svijet.
Osjecaj kao sto je i nekada bio. Mizerija i gadljivost prema svemu.
Depresija puze po mojoj kozi, ljugavi osjecaj kao da me zmije dave.
Budi nesposobnost i sumnju u sebe. Odbacena, zelim da nestanem.
Ponovo se molim za pomoc.
Nemocna i izgubljena, sa strahom da je sve ovo samo pocetak.
Osjecam suze kako naviru u meni svakim danom, podsjetnik na sivu proslost.
Ne mogu mi ni rijeci pomoci vise.
Tijelo je ponovo slabo pred smetovima praznine.
Vristala bih da sam sama.
Bjezala u izolovanost.
Tamo gdje bih najlakse pronasla sebe.
Gomila istih pitanja, nesigurnosti.
Praznina oko mene.
Tonem.
Post je objavljen 25.07.2007. u 19:18 sati.