nebo se plavi;
u vrtu, cikorija.
vrtlar, gdje je sad?
Kao čista i nevina ljepota,
Kao nebo jutarnje...
Zaplavit će se jednom opet,
Svojim mnoštvom,
Cvjetovi cikorije.
Sred nečijeg napuštenog vrta,
Možda pokraj ograde?
Uz autocestu il' na travnjaku?
Svejedno će njima biti,
Oni istu priču pričat će.
Priču o čistoti,
Nevinosti i ljepoti;
O jutarnjoj rosi i mladosti,
O životnoj radosti.
Putnik neki,
Kao i ja danas,
Kraj njihove ljepote
Zadivljen će proći.
Svjestan će biti
Da trenutak takav;
Sigurno nikada,
Više neće doći.
Post je objavljen 25.07.2007. u 19:33 sati.