Mrak se razmnožava poput kolonije bakterija u hranjivoj otopini i ne ostavlja mjesto ni za što drugo.
Misli obojene sipinim crnilom slijevaju mi se niz obraze. Ništa, honey, razmrljala mi se maskara.
Počelo je zajebano i postajalo sve zajebanije. Ali početci su precijenjeni. Pokušavam se sjetiti kako je završilo.
Prema receptima za sretan život nikada nisam uspjela skuhati nešto jestivo. Iza zgrčenih kapaka naslijepo sam hvatala sastojke sa polica, bijesno miješajući metafore. Nekim čudom sve je sjelo na mjesto.
ALI KAKO?
Zaboga, morat ću o tome dobro razmisliti. Red bi bilo da za sobom ostavim barem jedan recept za čajne kolačiće.
Post je objavljen 25.07.2007. u 16:09 sati.