Iako sam vjerovala da mi moja obitelj više ništa nemože oduzeti prevarila sam se : oduzimali su mi ono najvrjednije ono najvažnije-kontrolu. Sve teže sam se kontrolirala, a sve češće gubila nadzor svaki put sve jače , na sve dulje vrijeme , sa sve većom štetom, sa sve većim brojem žrtava i sve većim brojem polivene krvi....vjerojatno nemate blage veze o čemu ja to sad ponovno trabunjam....pa najbolje da krenem ispočetka.........sjećate se kad sam vam govorila o Prokletstvu Gryffindora....."Cijela loza Gryffindora prokleta je zbog te jedne greške iz prošloste, greške koja je rezultirala ogromnom moći. Znam da posjedujem tu moć ali ona je tolika da bi njezino oslobađanje bilo smrtonosno, ne samo za mene nego i za one u mojoj blizini. Zato ju i držim zaleđenom, uspavanom i služim se samo malim dijelom nje,onim koji će mi pomoći da preživim dovoljno dugo da prekinem to prokletstvo.(...)" e pa upravo o tome je riječ .....dosada sam četiri puta popustila "probudila " tu moć i kao što rekoh svaki put je bilo sve razornije, a da stvar bude "bolja" svaki taj put moji preci zatoćeni unutar Gryffindorskog Hrama bi bivali sve snažniji ...i nakon što i po sedmi put budem "Izgubila kontrolu nad moći" oni će biti slobodni, a ja mrtva , a ako se to dogodi dok budem okružena drugim ljudima ( nebitno je hoće li oni biti bezjeci ili čarobnjaci) i oni će umrijeti zajedno samnom , a sve u krugu nekoliko kilometara biti će sravnjeno sa zemljem...........zvući divno zar ne.........
Tri su godine prošle od kad samih uz pomoć Aurelliona i Godrica zatočila u taj proklrti Hram svreamenom sam se povukla u osamu prekinula kontakte sa svima koji su mi ikada bili dragi , zaboravila na Hogwarst, na sreću, na prijatelje i na smijeh. Shvatila da nepostoji pravda , da se nitko neće boriti za tebe i da oni najjači i najmoćniji uvijek pobjeđuju bezobzira na to jesu li bezjaci ili čarobnjaci, bogati ili siromašni, stari ili mladi, lijepi ili ružni, pametni ili glupi , dobri ili zli.........koje li ironije ljudi su govorili da je Voldemort lud, da je u svojoj izopčenosti pobrkao granice između jave i sna , a zapravo je on onaj koji je izrekao največu istinu..."Nepostoji dobro i zlo , postoji samo moć i oni preslabi da ju slijede." zbilja čovjek nemože da se ne nasmije...hahha....
11 356 km dalje
"Ne možemo ju dovesti ona je luda kao i cijela njena obitelj"
"Naravno da možemo ona je jedna od nas"
"Zar ti nepratiš vijesti nisi li vidla što se događa što ako poludi dok je kod nas sravniti će ovo mjesto sa zemljom"
"Nas ima dovljono da ju kontroliramo, dovoljno smo moćni"
"zaboga pa cijela njena porodica je protiv nje nije li ti to dosta"
" Što je Maggie da se možda nebojiš da je u svojoj ludosti bolja od tebe"
"Što nema šanse"
"čemu onda ova scena"
"Ona ni neželi biti s nama nije nam se ni javila odkada je nestala"
"Enika je takva , kada nešto nije onako kako ona želi ona pobjegne i to joj je najveća mana"
" ja sam joj našla i većih"
"Oh zaboga miloga ponašate se poput djece koja se tuku za slatkiš, pitajte Alhira i onako je on šef" umješala se treća osoba
"I oko toga trebamo raspravljati ko je uopće njega stavi o za šefa, stalno nešto zapovjeda, tjera nas da e dižemo u deset"
"Maggie, ti nebi ni bila ovdje da nije njega"
uslijedilo je mrmljanje kojem je nemoguće ogonetnuti značenje
"Uredu idemo pitati njega" tri osobe se popnu dva kata više u sobu u kojoj je mladi čarobnjak prelistavao neku staru obiteljsku knjigu
"Čuj Alhire htjele......"
"Ja sam za ako smatraš da je jedna od nas Anastasia"
"ALI KAKO ...."
"Siguran sam da vas je i ona u Londonu čula koliko ste urlale" reče čarobnjak neskidajući pogled s knjige
tri djevojke se upute prema vratima kad ih Alhir ponovno zaustavi
"I Maggie ti ćeš se od sutra dizati u devet."
Post je objavljen 25.07.2007. u 13:34 sati.