Marketing
The most important things in life are not things!
točno tak... najvažnije stvari na svijetu nisu stvari... dok malo bolje razmislim, sve mi se više čini ko istina... i je... jer ipak stvari su samo stvari, nisu bića s kojima možeš dijeliti sve svoje najljepše i najgore trenutke... u stvarima se nalazi privremena utjeha... ali nije to to... ono bitno, iskonsko potječe upravo iz nas samih i našeg odnosa prema drugim ljudima... znam, znam... trebamo paziti na svoje stvari... ali, trebamo li paziti jedni na druge? svaki je život neprocjenjiv, a opet toliko života nestaje... bismo li mogli jedni bez drugih? svaki odlazak je težak... i volim mamu, volim tatu, baku, dedu, sestru, frendove, ljude koje ni ne poznam... zakaj? možda su emocije u pitanju... a možda je u pitanju to kaj na svijetu nema dviju istih osoba... svaka je posebna na svoj način... svaka je osoba individua u ovom univerzumu... i svaka je individua neprocjenjiva... a kad smo kod stvari kao takvih... postoji više istih.... npr. igračke za koje se vežu ljudi... ili neke druge vrijednosti za koje su vezani sentimentalno... uvijek ima duplikata... jedino ako nije unikat... 
ali svaka se stvar more napraviti ponovo... ista, istena... dok kod osoba to nije slučaj... ljudski život ima određeni vijek... neki su prekinuti prerano... to nije fer... ali protiv toga se ne može... i mislim da je uvijek lepše vrijeme provesti s nekom dragom osobom, nego nekim predmetom koji je možda bil skup, koji vrijedi čitavo bogatstvo... predmeti nemaju osjećaje, ne znaju za bliskost i sve ostale vrline koje ljudska duša posjeduje... neko je vezan za svoj auto, recimo... ali dogodi se nesreća... u autu je bila bliska osoba... auto skoro neoštećen, čovjek može doživotno imati posljedice... ne velim da je auto jeftin... naravno da nije... ali ljudski je život vrjedniji... za njega nema zamjene... uostalom, sve je lakše uz podršku prijatelja, uz utjehu koju ti pruža mama kad nebreš zaspati po noći jer imaš noćne more, uz zajednički smijeh, druženje, pa čak i svađe... sve to stvara jedan osjećaj povezanosti koji ostavlja neizbrisiv trag u našim srcima... ovo s autom je bil samo primjer... a takve se stavri događaju... međutim, danas još uvijek postoje osobe koje se ne bi složile sa mnom... jako žalosno... ali tko sam ja da popravljam svijet? samo jedna individua... jedan unikat... koji je ostavio trag u mnogo života... i ima tragove u svom... i neću da nestanu... trudim se zadržati ih... trudim se... uspijevam... i znam da nebum zauvijek mogla, jer i moj će život jednom otići u vječnost... a do tada... ima još vremena... ljudi su moja furka... stvari su samo usputna stanica u životu... ali dobro dođu... ali postoji razlika... ljudi dobro ostaju... glasam za to... i nadam se da će ljudi shvatiti...a do onda… držim se svoje filozofije… 
Post je objavljen 24.07.2007. u 22:51 sati.