Marketing
evo....malo je zahladilo..ali samo malo...došao je jedan mali neverin,padala je kiša možda 5 min i sad je malo svježe i moram reći da mi to ja ko paše...
jer bilo je pre vruće,mislila sam da ću umrijeti...
evo...ok sam...da...da....
ali ipak...nešto mi fali...baš osjećam to...fali mi nešto...ali nikako da skužim šta...nisam posve zadovoljna,iako mi ne ide loše ali ipak...
danas kad sam išla sa frendicom na cugu i dok me ona čekala ja sam ni manje ni više nego naletila na Njega...e ko prokletstvo...kud baš na Njega...od svih osoba u gradu...ufa...
malo me to zbediralo,jer Ga stvarno nisam jako dugo vidila...
On me ja mislim nije skužio jer na svu sreću bila je gužva...jer da budem iskrena nebi Ga mogla pozdraviti...ne..opet nemam snage....
u subotu sam jako bila u bedu zbog Njega...bila je u điru neka oklada...i vjerujte mi ljudi tako sam htjela tu okladu izgubiti,biti u krivu ali na žalost sam pobjedila...tako sam bila u bedu da mi je kasnije cijela večer išla po krivu...šta je nešto nevjerojatno...
i onda sam došla kući i plakala...morala sam...trebalo mi je...
bo...vrijeme ide dalje...svaki dan je drugačiji,dešava se nešto novo ali ja i dalje patim zbog Njega...za par dana bit će 8 mjeseci šta smo prekinuli...već tako puno...već 8 mjeseci nije više moj....
ipak mislim da On nije jedan od onih koji će se promjeniti,nikad...
evo i opet suze kreću same po sebi,opet plačem,opet...
za koga,za Njega koji to uopće ne zaslužuje...
Ako odlucis da volis prvo nauci da hodas po snijegu a da pri tom ne ostavljas tragove, jer samo tako neces nikoga povrijediti svojim odlaskom
Jos se sjecam nasih dana,jos te moje srce voli,moja dusa nikad nece taj rastanak da preboli,prolazimo kao stranci bez pozdrava i bez rijeci bez icega sto bi moglo bol na srcu da izlijeci,kao simbol tog poznanstva samo jedan pogled lijeni podsjeca nas da smo i mi nekad davno bili sretni...
Post je objavljen 24.07.2007. u 20:53 sati.