Još jedan pad za savršeno ustajanje.
Koliko samo može podnijeti
jedan običan čovjek, žena...
biće zemaljsko, nebeskim omeđeno.
Da bi opet sutra
ili možda još ove noći, tko zna,
udahnuli tugu
okrijepili se žaljenjem
utješili ljubavlju
koja nije nama namijenjena...
ali nam za opstanak treba.
Jutro će ostaviti iza sebe
sjenke noći i njihov čar
jutro će ostaviti iza sebe
nadanja i dobar odabir
tišine ili vriska u tami...
Još jedan pad,
za još jedno,
savršeno ustajanje...
Post je objavljen 24.07.2007. u 21:01 sati.