Tko zna, zbog ovakvih tekstova riskiram da budem proglasen revizionistom. Zamislite, pa ja se usudjujem revidirati povijest, a dobro se zna tko je sto bio i sto je gdje radio. Pa to vec i vrapci na grani pjevaju (kako i ne bi kad su im to trubili cetiri i po desetljeca). I ja sam u osnovnoj ucio da su drugovi donijeli slobodu, ah divne li slobode, o kakvoj je ostatak svemira mogao samo sanjati, o kakve li samo divote! Oni kojima u toj slobodi eventualno nije bilo dobro - a takvih je malo (gdje se ono zagubise...da...neka cudna epidemija tada je vladala, neke bolesti za koje nitko prije nije cuo, nesto kao kos, udba, ozna, skj...) - jasan su pokazatelj da s njima nesto nije u redu, ne sa sustavom. Kako li sam samo drzak, smion i moglo bi se reci mozda i opasan. Jedan politicar, kad se docepao vlasti, u jednu od prvih svojih izjava uklopio je dusobriznicku tezu o greski koju je u zadnje vrijeme 'ova zemlja' cinila, a to je mijenjanje proslosti. Po njemu proslost treba zaboraviti, gurnuti pod tepih, a gledati samo u buducnost iliti bolje sutra. A jedan novinar koji je nedavno ugostio uglednog povjesnicara zestoko se okomio na njegov, zamislite bezobrazluka, pokusaj da radi svoj posao jer, uh sav se tresem od bezocnosti takvog koraka, on pokusava revidirati povijest. Na to mu je povjesnicar odgovorio da ako to nije dozvoljeno onda treba ukinuti studij povijesti. Da je to svugdje u civiliziranom svijetu uobicajeno. Da oni koji se busaju u prsa svojom 'demokraticnoscu' bi trebali biti otvoreni za reviziju povijesti, odnosno istinu. Nazalost kod nas su jos previse prisutni mracni duhovi jos mracnije proslosti.
Post je objavljen 24.07.2007. u 14:23 sati.