Forever my loyalties shall lie... Ovo je za sve koji su vjerovali da je Snape Voldemort´s man through and through... Uglavnom, pročitala sam knjigu na engleskom... U subotu ujutro ju je sestra išla kupit i tijekom subote smo svaka pročitale samo oko 150 strana jer smo navečer išli u kino gledati peti dio Pottera... Film je ful strava, početak i kraj su fenomenalni, sa predobrim efektima, dok je sredina malo razvučena, s tim da nisu dosta važnih dijelova iz knjige ukombinirali... Poglavlje u knjizi koje se zove Snape´s worst memory su totalno skratili i promijenili... To je onaj dio kad Harry vidi mladog Snapea i Jamesa... Kao prvo, u knjizi je Draco došao po Snapea dok je Harry zavukao glavu u Sito sjećanja i vidio to mučenje mladog Snapea od ruke svog oca, gdje se umiješala i Lily da brani Snapea... Onda se Snape vratio i izderao na Pottera i tako.. I Sirius je totalno u filmu patetično umro, btw... Al ajde, oni koji nisu čitali knjigu su se samo ko debili ( bez uvrede ) smješkali i pljeskali pogotovo na onaj dio kad Harry poljubi Cho, al i za svaku drugu stvar pa i najmanju glupost se prolamao pljesak kino dvoranom... ccc Baš su mi digli tlak... Onda mi je drago da nisam išla u kino gledat Brokeback mountain... Šta bi tamo bilo tek... Sve u svemu, film je strava, najbolji lik, naprosto savršeno odabran glumac za ulogu Severusa Snapea je opet bio genijalan...
Uglavnom, da se vratim knjizi... U nedjelju od 3 i pol popodne do ponoć i pol smo sestra i ja skupa čitale sedmu knjigu sage o malom čarobnjaku... I, naravno, pročitale ju... I to sa malim prekidima za koje je bio zaslužan najčešće sestrin slab mjehur... He he... Martina ( koja voli to ) i Ivona ( koja ne voli baš čitat ) su nam rekle da smo lude što smo u dva dana uspjele pročitat cijelu knjigu ( pa nema puno stranica, 607... što ćemo kad budemo čitali Karenjinu za lektiru... )... Ivona nas je nazvala maljevima... Splendid...
Kniga je fenomenalna, prožeta akcijom, emocijama vezanim za čvrsto prijateljstvo, ljubav, suosjećanje pa čak u jednom poglavlju i hororom. Nijedna knjiga od J. K. Rowling dosad nije bila tako jaka da te na kraju ostavi na rubu suza... Čitala sam interviw sa njom i sama je rekla da nije mogla prestat pisat kad se bližila kraju... Htjela je napraviti novi plot, zakomplicirati stvari samo da može još napisat mac novih knjiga, da nikada ne prestane... Samo ne znam koji lik bi joj poslužio kao podloga za taj zaplet... Snape više ne bi mogao, toliko je sjebala tog lika da je iscrpila sve moguće zaplete i rasplete iz njega... Jesam spomenula koliko ju mrzim? Na kraju je rekla da kada je napisala zadnju riječ, da se rasplakala...
Knjiga stvarno, kad je počneš čitat ne možeš stat... Svako poglavlje ( osim zadnjeg naravno... ) ne završava ko zaokružena mala cjelina nego se nastavlja dalje tako da ne možeš spusit knjigu i reć: ˝Nastavit ću drugi put.˝, nagna te da ideš dalje otkriti što će bit... Napeta je, baš iznad svakog očekivanja... Knjiga je užasno jaka, na kraju, kad se susretneš sa sudbinom i prošlošću Snapea, opisi te ostave na rubu suza... Nadam se da ne zvučim ko neki pomahnitali fan, al oni koji su pročitali, znaju o čemu pričam.. U biti, smisao pisanja je da se čitatelj izgubi u tom svijetu mašte, da se, bar na tren, odvoji od surovosti života... Pravi pisac to postigne. Ona je to postigla... ( a oni koji nisu i ne vole čitat, a ja znam za to, samo nek me probaju nazvat ˝pomahnitali fan˝... )
Oni kojima ne ide engleski, u dvanaestom mjesecu izlazi verzija na hrvatskom, al meni je draže čitat original nego naš ˝preslobodni prijevod˝... Za primjer: engleska verzija se zove Harry Potter and the Deathly Hallows, a naša Harry Potter i relikvije smrti... I rest my case...
Rowling nije normalna... Opisivala je kako Harry svjesno ide u smrt znajući da mora umrijet i da ima pola sata da se oprosti sa svima koje voli i do kojih mu je stalo, a zna da se ne može suočiti sa njima kako cijelu misiju koju mu je Dumbledore povjerio, ne bi ugrozio... Zna da ako pogleda Ginny ili Rona i Hermionu u oči da će htjeti ostati, odustati, da će ga oni na to nagovarati... I dok on hoda u sigurnu smrt, šta mislite kako će bit onoj dječica od deset godina koja su u 1 ujutro čekala da knjiga dođe, kad nalete na ovo, al i na brojna druga ovakva poglavlja... Nešto će ih strefit... Uostalom, ako uopće razumiju...
Ubila je najmanje 20 poznatih likova, a sveukupno 50 njih, kako se potvrdilo na kraju knjige...
Najsnažnije emocije su vezane uz Snapeovu priču, odnosno uz poglavlje nazvano Prince´s tale... Tu se otkrivaju planovi koje je Dumbledore imao za Harrya, a na koje je Snape neočekivano ( za one koji nisu through and through Snape´s fans... ) reagirao:
˝You have kept him alive so that he can die at the right moment?˝
˝Don´t be shocked, Severus. How many men and women have you watched die?˝
˝Lately, only those whom I could not save,˝said Snape. He stood up. ˝You have used me.˝
˝Meaning?˝
˝I have spied for you, and lied for you, put myself in mortal danger for you. Everything was supposed to be to keep Lily Potter´s son safe. Now you tell me you have been raiseing him like a pig for a slaughter-˝
˝But this is touching, Severus,˝said Dumbledore seriously. ˝Have you grown to care for the boy,after all?˝
˝For him?˝shouted Snape.˝Expecto patronum!˝
From the tip of his wand burst the silver doe: she landed on the office floor, bounded once across the office and soared out of the window. Dumbledore watched her fly away, and as her silvery glow faded he turned back to Snape, and his eyes were full of tears.
˝After all this time?˝
˝Always,˝said Snape.
Silver doe je imala i Lily, Harryeva mama. Od tuda možete zaključiti ponešto o Snapeu i njegovoj prošlosti... Za one koji ne znaju, doe je the female of the deer...
And next, Snape was kneeling in Sirius´s old bedroom, tears were dripping from the end of his hooked nose as he read the old letter from Lily. The second page carried only a few words:
......
Lots of love,
Lily
Snape took the page bearing Lily´s signature,and her love, and tucked it inside his robes. Then he ripped in two photograph he was also holding, so that he kept the part from which Lily laughed, throwing the portion showing James and Harry back on to the floor, under the chest of drawers...
Još jedna stvar... Evo zašto nitko, including Harry i nas, nije znao dal je Snape pozitivac ili ne...
˝I thought... you were going... to keep her safe... ˝
˝She and James put their faith in the wrong person,˝said Dumbledore.˝Rather like you, Severus. Weren´t you hoping that lord Voldemort would spare her?˝
Snape´s breathing was shallow.
...........
˝Her son lives. He has her eyes, precisely her eyes. You remember the shape and colour of Lily Evans´s eyes, I am sure?
˝DON´T!˝bellowed Snape. ˝Gone... Dead... ˝
˝Is this remorse, Severus?˝
˝I wish... I wish I were dead... ˝
˝And what use would that be to anyone?˝said Dumbledore coldly.˝If you loved Lily Evans, if you truly loved her, then your way forward is clear.˝........
˝You know how and why she died. Majke sure it was not in vain. Help me protect Lily´s son.˝
..............
There was a long pause, and slowly Snape regained control of himself, mastered his own breathing. At last he said,˝Very well. Very well. But never- never tell, Dumbledore! This must be between us! Swear it! I cannot bear... especially Potter´s son... I want your word!˝
˝My word, Severus, that I shall never reveal the best of you?˝Dumbledore sighed, looking down into Snape´s ferocious, anguished face. ˝ If you insist... ˝
Još jedna jako upečatljiva scena kad Snape umire, Nagini ( zmija Voldemorta ) ga je ugrizla za vrat, i iz njegovog vrata šiklja krv i srebrna tekućina, njegova sjećanja. Nakon što je naložio Harryu da ih prikupi u wand ( pomoću tih sjećanja je Harry saznao sve o njemu i Dumbledorovu planu... ):
Snape looked as though there was no blood left in him, his grip on Harry´s robes slackened.
˝Look... at... me...˝ he whispered.
The green eyes found black, but after a second something in the depths of the dark pair seemed to vanish, leaving them fixed, blank and empty. The hand holding Harry thudded to the floor, and Snape moved no more.
Tu je htio još jednom, posljednji put, pogledati u te zelene oči tako nalik Lilynim.
Drago mi je da Harry nije umro jer bi tako istina o Snapeu bila zaboravljena, izgubljena..Forever in silence he would lie... Ovako je svima otkrio na čijoj strani je zapravo on bio, očistio mu ime...
Harry je u knjizi napravljen od krvi i mesa, griješi kao i svi drugi, više puta ih dovodi u mortal danger, rijetko ih spašava bez pomoći... Nije superioran nad drugima i nije onakav glavni lik kakav mene uvijek živcira... Skoro pa i nije glavni lik u potpunosti... Priča vezana uz njega je temelj ovih knjiga, al ostali likovi ju pokreću...
˝Albus Severus,˝Harry said quietly, so that nobody but Ginny could hear, and she was tactful enough to pretend to be waving to Rose, who was now on the train,˝you were named for two headmasters of Hogarts. One of them was a Slytherin and he was probably the bravest man I ever knew.˝
Dolje je još jedna priča moje sestre. Njena pouka je, mislim, ono što je J. K. Rowling htjela prenijeti svim čitateljima putem lika Severusa Snapea.
- Jesi li ikada bio spreman žrtvovati život zbog nekoga?- upitao je sudac, dok su bijeli oblaci uokolo svjetlucali u snažnoj bjelini. Ispred njega sjedili su novi došljaci. Nove duše koje je trebalo uputiti dalje. Sudac nije mogao sakriti činjenicu kako bi radio da danas nitko nije umro, samo kako bi, pa mogao odmoriti.
Prva je ustala Majka. Sudac je to mogao osjetiti. Umrla je u automobilskoj nesreći, za sobom je ostavila troje djece, pisalo mu je u dosjeu. Bila je tajnica.
- Jesam.- ona će tiho.
On kimne glavom kako bi nastavila govoriti. Bila je sramežljiva.
- U svakom trenutku, svakoga dana, bila sam spremna dati svoj vlastiti život, za svoju vlastitu djecu. – glas joj je bio natopljen ponosom i iskrenošću.
Sudac je znao majke.
- Za svoju djecu dala bih sve, učinila sve, pobijedila sve. Moja djeca bila su mi najvažnija u životu…- tresla se od suza. Izgubila ih je na kraju krajeva. Ili, oni su izgubili nju. – Sve što mi je trebalo bilo je da znaju koliko ih volim… Da, budu tamo za mene i da ja budem tamo za njih…
Sudac je znao što je osjećala i nije trebao čuti više. Danas je uistinu želio završiti ranije. Možda sam nije imao djece, ali postojala su druga bića koja je žudio vidjeti nakon posla. – U redu je, sjedni.- pokaže rukom na sjedalo gdje se njena punašna figura nježno pustila. Lice joj je sjalo dobrotom i nježnošću kakvu može osjećati samo majka, a čelo joj je bilo naborano, svaku liniju povuklo je vjerojatno jedno od njene voljene djece. I to vjerojatno ni najmanje se ne kajući.
Sljedeći koji je ustao bio je Otac, kao što je sudac mogao sumnjati. Starac, sijed i mudar izgledom, pognut od životnih teškoća koje je susretao, ali spreman da opravda svoje životne osjećaje na ovoj sudnici ljubavi. Sudac je znao kako je dobio najteži posao. Ulaziti u emociju tako kompleksnu kao što je bila ljubav, bilo je gotovo jednako teško kao ulaziti u pitanja istine koja su bila relativna koliko je ljubav bila kompleksna. Nije zavidio niti kolegi u sudnici do njegove.
Ovaj Starac bio je otac sedmero djece koja su živjela na farmi svinja.
- Ja sam bio spreman dati svoj život, Suče. Bio sam ga spreman podastrijeti za svoju obitelj, ženu i njezinu čast, i vlastitu djecu koju je trebalo odgojiti da narastu u ljude kojima bih se mogao ponositi. Ako bi situacija bila takva da bih morao pomoći na način da umrem, umro bih, jer ta djeca, dio su mene.
Sudac je i ovu priču već otprije znao tako da se samo blago nasmiješio pokazujući Ocu mjesto do majke da se odmori i posluša ostale.
Dalje, starac je mogao vidjeti došla su mu još četvorica kandidata: Ratnik, kojeg će prvog ispitati, jer činilo mu se, glava mu je bila prenapuhana za tako sitnu sudnicu, Znanstvenik, koji se doimao previše umno čak i za sučeve standarde, Samoubojica, još jedan vražji samoubojica u nizu, i Nevoljen.
Kao što je Sudac pretpostavio, Ratnik se napuhano ustao i progovorio:- Ja bih, Suče, Časni, ja bih umro samo za jednu stvar na ovome svijetu. A to je moja Domovina suče, ona koja se sama nikada ne može obraniti i za ljude u njoj i njezin teritorij, ja bih umro, i jesam umro, jer sam častan.
Sudac ga je odmah odlučio posjesti bez komentara jer ih je čuvao za kraj. Mladić mu se činio prevatrenim i prepompoznim da bi ga komentirao sada.
Naravno, odmah nakon njega, ustao se Znanstvenik, čitavo vrijeme dok je Ratnik govorio, frkćući nosem u negodovanju. On je umro kao bogat čovjek. Onaj koji je pronašao lijek za sidu, umro je od raka. Sudac nije mogao ne uočiti ironiju.
Bio je u odijelu, sređen i u smrti, oštrih crta lica i očiju sakrivenih iza naočala. Djelovao je mudro, tako je i zazvučao kada je progovorio.
- Ja smatram kako treba umrijeti za veće dobro. Najveće dobro zbog kojega se treba umrijeti, smatram ja, jest znanje kojim bi se moglo pomoći onima koji ga nemaju da prežive. Znanje je moć. Ako smo spremni riskirati za znanje spremni smo pružiti pomoć svima kojima znanje, kojima progres, kojima znanost može pomoći. Time ne samo što dobivamo unutarnje zadovoljstvo već…
- U redu.- prekine ga konačno sudac.- To će biti dosta. Sjednite.
Nije imao niti najmanje namjere slušati savršeno uvježbane govore akademika. Htio je što prije završiti, ne sjediti tu do sutra.
Onda se ustao Samoubojica. Izgledao je utopljeno, premda je Sudac znao kako si je pucao u glavu. Na svu sreću, nije koristio usta jer bi mu sada bilo malo teže odgovarati.
Izgledao je jadno i iscijeđeno i preplašeno.
Jedva je uspio promucati. Sudac je već pomislio kako će dolje na zemlji novi dan svanuti dok se mladić trgne.
- Ja…ja…Suče…ja jesam umro zbog nekoga.
Prije nego li je uspio pobijediti nagon, Sucu su obrve poletjele u zrak. No pustio je mladića da nastavi.
- Umro sam zbog ljubavi. Volio sam tu djevojku, vidite…doista sam je volio. M…možda je ona čak i mene voljela, no nije…nije…jednostavno nam nije išlo… I ja, odlučio sam da će joj bit bolje…bolje bez mene. I otišao sam…nisam li… Pustio je da voli drugoga. Ostavio joj pismo… I…I….volio sam je…
Sa tim riječima i on je sjeo do svih ostalih, još uvijek se tresući i izgledajući još bljeđe ako je to ikako bilo moguće.
Sudac se htio tresnuti po glavi. Zar nitko od ovih ne shvaća što ljubav jest? Već se pripremio da napravi svoj govor, no dosjetio se kako nije čuo Nevoljenog. Nije ga čuo, a želio je to. Njegov mu je slučaj bio poznat.
Nevoljeni se polagano ustao. Bio je blijed i tih, sramežljiv, no opet dostojanstven sa licem iz čije je svake pore izbijala patnja koju je proživio.
_ Ja nisam umro, radi nikoga. – rekao je tiho. Zvučao je neponosno i tužno, kao da je žalio što se to nije dogodilo. Pogleda ga. Ali u životu sam volio. Jako.
Sudac kimne glavom, Slučaj mu je bio poznat.
- Pitali ste ako se ne varam, bih li umro za nekoga?
Sudac ponovno kimne. Čovjek nastavi.- Odgovor je: BIH. – pogleda ga tiho.- Postojala je žena za koju bih umro bilo kada, žena koju volim, i sada, i onda i prije. Žena koja je vrijedna da se za nju umre.
Sudac se već pobojao kako je i ovo gubitak vremena.
- No, onda suče, ja bih ipak za nju radije živio.
Sudac je mogao vidjeti kako se nevoljnik rumeni. Mogao je vidjeti da mu je teško. Pustio ga je da govori.- I ja jesam za nju živio. I opet bih. Suče, ona me nikada nije voljela, ali meni, meni je samo bilo važno da ona jest.
Sudac više nije mogao pustiti Nevoljnika da se muči. Svaka riječ djelovala je tako bolno izlazeći iz njegovih ustiju kao da su mali noževi bili zabijani sa svakim zvukom u njegovo tijelo.
Umjesto nevoljnika, ustao je on.
- Kao što ste znali, ja sam ovdje bio da vidim što novim dušama znači ljubav. Nisam imao namjere ulaziti u vaše dublje osobne farse i tragedije i osjećaje. Znam ih po sebi. Samo sam htio da sami shvatite što prava ljubav jest. I..- digne prst.- nitko to odavde nije uspio osim jednog.
Duše su započele mrmljati.
- A ja ću vam objasniti zašto.- utiša ih.- Vidite, prava ljubav nije ljubav za domovinu ovoga vojnika. – morao je napasti njega prvoga, bio je tako napuhan.- Ne zato što je ljubav za domovinu loša. Ljubav je dobra, ali dati život za zemlju, travu i vode, koje su nesvjesne žrtve i od nje neovisne ne znači voljeti. Znači biti lud. Ovaj vojnik dao je život za domovinu kako bi se upamtilo kako je on bio taj koji je prolio krv za nju. Kako bi se njegovo ime pamtilo kao ime heroja koji je pomogao mnogima. Besmislica. To nije bilo moje pitanje, niti bit. Onda, znanstvenik.- Ratnik je režao, a ni znanstvenik nije bio daleko.- Znanstvenik smatra kako bi ljubav prema znanju trebala voditi nečemu većemu, kako bi ljubav prema znanju trebala biti dovoljna da se čovjek žrtvuje da ne spomenem i druge, kako bi na kraju neko ime ipak stajalo u knjigama znanosti.
- Bit je što ja uopće nisam pitao za što, već za koga biste dali živote. I obojica u tome vidjeli ste korist za sebe same. A to je čast ili ime ili slava.
Obojica su problijedjela, no sudac je mogao vidjeti kako nisu baš previše marili za to što im je rečeno.
- Dalje, Majka i Otac.- nasmiješi im se.- Oni barem vole bića dovoljno jako da za njih umru.- No opet, niti oni nisu shvatiti što prava ljubav jest. Ako bi ova majka umrla za dijete ostavila bi to dijete prepuno krivnjom, strahom, tugom i očajem. Ostavila bi i drugu djecu na takav način, pritom želeći da ona znaju kako se za njih umrlo i kako se za njih bilo spremno umrijeti. Željela bi svijest svoje djece o tome što je napravljeno u žrtvu.
Tiho uzdahne.- I kod oca je ista stvar, jedino mu je pristup malo teritorijalniji. Bitno je da nitko ne povrijedi ono što je po pravu njegovo. Obitelj. I on bi bio spreman umrijeti za svoje vlasništvo, kroz koje može nastaviti živjeti u sjećanjima, hvalama i genima.
Napravi pauzu kako bi vidio Oca i Majku relativno potištene. Imao je još štošta za objasniti. – Onda Samoubojica. – tu se nasmiješi ironično.- Samoubojice su najegoističnije. Jeste li čuli ovoga mladića? On je umro za djevojku kaže. Umro za nju, jer osjećao je kako im ne ide. TO je laž kukavice koja nije imala snage shvatiti istinu. Osobe koja je htjela imati nešto što joj nije uspijevalo pribaviti, te se od bijesa ubila govoreći kako je to učinila za dobrobit druge osobe. Koja dobrobit proistječe iz svega toga kada si čitavo vrijeme samo pokušao biti žrtva i takav ostati u njenim očima, vežući je zauvijek krivnjom zbog vlastite slabosti. Samo si joj na leđa nabacio nepotrebnu patnju. Sebično. No ljubav jest takva, nije li. Kod većine vas. Bitno je samo ono što vi osjećate. Samo ono što vas se tiče. Ono što mislite da bi drugi trebali znati o vašim osjećajima.
- E pa u krivu ste.- nastavi on. – I sad ću vam reći što prava ljubav jest.
Tu kimne Nevoljniku.
- Prava ljubav je ona nesebična ljubav. Ona ljubav koja se krije, koja nije izložena i javna, ljubav koja je čista i duboka i usmjerena na osobu kojoj je upućena bez ikakve druge namjere osim dobrobiti te iste osobe. To što vi smatrate kako je uistinu heroično umrijeti radi nekoga, onda uistinu ne razumijete kako vaša smrt ne mora nužno biti dobrobit za nekoga. I vaš život to može biti.
- Shvaćate li koliko je vrijednije živjeti za nekoga nego za tog istog umrijeti.
Ovaj Čovjek ovdje.- tu kimne prema Nevoljniku.- je čitav život služio svrsi svoje ljubavi. On nikada nije bio voljen natrag, nikada, Ali, on nikada to nije niti namjerno pokušao forsirati. On je jednostavno bio tamo za nju kada god ga je ona trebala, hotimično ili ne, on je bio tamo da joj pruži ruku, utjehu, da povuče konce iza scene. On je volio, nikada ne tražeći da ga voli natrag. Nikada joj ne tražeći hvalu za sve trenutke koje je proveo pomažući joj, bilo mu je dovoljno da je vidi kako se smije, diše, govori. Bilo mu je dovoljno samo da zna kako je njoj bilo lakše jer je za nju živio. Nikada, nikada nije ništa tražio za uzvrat. Znate li vi onda što je prava ljubav sada?
Znate li što znači ljubiti svim srcem? Što je to biti nesebičan i čistih namjera?
Znate li što znači biti nečiji anđeo čuvar?
Ne, ljudi, ne znate. A Zašto?
Zato što nikada ovako niste voljeli…. Nikada.
Jer ste bili sebični. Htjeli ste da se vaše zasluge znaju, da vaši osjećaji budu detektirani. Da budu uzvraćeni.
E, pa ljudi moji… Probajte nešto novo. Probajte voljeti na način na koji je volio Nevoljnik. Probajte vidjeti koliko je teško djelovati na način na koji nitko nikada neće znati koliko ste u životu nekome pomogli ili nekoga ljubili.
Probajte živjeti za drugoga, tako da taj drugi ne mora misliti kako i on treba živjeti za vas.
Samo volite…
- Ti mladiću.- on će tiho obraćajući se osupnutom Nevoljniku.- si heroj.
Post je objavljen 24.07.2007. u 11:43 sati.