Zanimljiv tekst o SDP-ovoj vjerodostojnosti osvanuo je na stranicama portala www.javno.com. Dok se Jurčić zalaže unutar SDP-ovog gospodarskog programa za podmirenje nastalih obaveza unutar dva mjeseca u gradu Zagrebu imamo situaciju da se neki računi ne podmiruju ni u roku od godine dana. Autor Deni Prljavčić se s pravom pita gdje je tu vjerodostojnost?
Zagreb je najrazvijeniji dio Hrvatske i u njemu suvereno vlada SDP, ali politika (ne)plaćanja koja se provodi nije nimalo SDP-ovska, već ona prava HDZ-ovska prije izbora 2000. Najgore od svega je što za takvo (ne)plaćanje nema potrebe. Zagreb bi uredno mogao podmirivati sve svoje obaveze u roku od dva mjeseca kad bi postojala volja, no nje nema. Bandić se svim silama trudi ostaviti dojam čovjeka koji radi, te je u funkciju tzv. razvoja grada zadužio Zagreb kao nitko do sad. Posljedica toga je da gradske tvrtke prolongiraju plaćanja jer sredstva idu na tko zna više kakve projekte umjesto na podmirenje nastalih obaveza.
Nedavno se Zagreb zadužio za još dodatnih 300 milijuna eura plasirajući obveznice na londonskoj burzi. Jednog dana svi ti dugovi doći će na naplatu, a projekti koji se tim novcem realiziraju su takve prirode da oni sami po sebi neće vratiti uloženi novac. Postavlja se pitanje odakle će se vratiti svi ti novci? Na gospodarstvo se ne može računati u situaciji kad mu grad ne plaća. Za sad se sve to još uvijek nekako podnosi, ali svakim danom sve je teže i teže poslovati u situaciji kad ti glavni vjerovnici ne plaćaju. Država neće odgoditi naplatu poreza zato što vam grad ili država u isto vrijeme duguju.
Sve ovo smrdi na jednu veliku svinjariju gdje bi se jednog dana moglo desiti da zagrebački vodovod više nije zagrebački, već engleski ili njemački, da ZET više ne bude zagrebački već francuski ili talijanski… ukratko moglo bi se desiti da grad Zagreb jednostavno bankrotira i rasproda zagrebački holding te tako namakne sredstva koja duguje. Krajnji rezultat takve prodaje pogodit će najviše građane Zagreba u vidu poskupljenja i onako već skupog života u Zagrebu. Da o neselektivnim otpuštanjima i ne pričamo, jer u slučaju takve prodaje sindikati su tu nemoćni jer će biti pred izborom ili svi na ulicu ili samo višak na ulicu.
I za kraj, ako se netko misli pozivati na priču da zagrebački SDP nije isto što i SDP na državnoj razini, onda se postavlja pitanje kako vjerovati u ostvarenje SDP-ove gospodarske reforme kad Bandić samostalno djeluje u gradu koji nosi 50% gospodarstva Hrvatske?