Izgleda da mi je mozak otišao na godišnji. Podosta ranije od predviđenog godišnjeg. Tijelo još uvijek titra u nekom svom mikrokozmosu između radnog stola, prebučnog ureda u kojem su svi na pas mater, glupavog smješkanja kome treba i ne treba, strke na terenu s birokracijom i istekom parkiranja i blaženog osmijeha koji mi zatitra kad zalupim vrata za sobom i sjednem u svoju raketu. E, taj mi je feeling najdraži….uz onaj kad stignem kući, a moje mačke i pas čim čuju zvuk mog auta pojure da me dočekaju. Hvala na pitanju, mačić je ostao Rocco, super je, smirio se nakon što mi je malkice devastirao novu garnituru za sjedenje, ali šta sad…Više me ne grebe nego mi se umiljava, a to je najbitnije.. da ga je pustila ta agresiva samopreživljavanja…Koliko god se svi žale na vrućinu, ipak je ljeto i treba ga maksimalno iskoristiti pa se toga držim opako u zadnje vrijeme..Drmaju se kokteli, ide se na kupanja po okolici Zagreba, kuhaju se egzotične večere vikendima…baš mi je lijepo..nedostaje još samo jedna nijansa da mi bude jaaako lijepo, ali mala je šansa da se nešto promijeni po tom pitanju u sezoni kiseljenja krastavaca. Zapravo nam tako malo treba da budemo skroz happy, a prečesto nam to malo nedostaje..Ipak, kak vele, u Nadi je spas. Jebiga, moja Nada sad brije s klincima po Primoštenu. Kratak post ću ipak završiti ultra lakim notama da vas prodrma jedan od najboljih video spotova nekog hrvatskog benda, bar po mom skromnom sudu,(doslovnog prijevoda jebač zvijezda). Par provjerenih recepata za koktele, nabacit ću idući put, možda i u video izdanju ako se mućkator dotičnih složi.