Do sad bi mi se dobre stvari uvijek u sekundi izvitoperile, pa tako ja imam lošu naviku uvijek očekivati neko sranje i uvijek imam neki back-up plan. Baš čitam neku knjigu na tu temu, koja kaže da se loše stvari i sranja i događaju kad ih očekujemo jer se mentalno programiramo na njih. Isto tako, moja knjižica tvrdi da se možemo programirati za velike stvari i uspjeh. Bumo vidli, tek sam na poglavlju sedmom od njih 10, a još radim pizdarije!
Dakle, neki dan moj mali je bio toliko drag da mi odveze auto na servis jer ja ne stignem, i meni ostavio svoj autić, ako baš moram negdje skoknuti. I tako sam ja poslije posla sjedila u njegovom autu na meeting pointu gdje smo dogovorili zamjenu auta, i čekala da mi doveze moj autić, i.... nisam izdržala a da sve ne prekopam... Pretince, stvari na zadnjem sicu, čak sam pogledala ispod sica.... I našla kino kartu. A mi nismo nikad bili u kinu. Prvo sam ju odložila di sam ju našla, jer ipak on taj auto dijeli sa sestrom i ostatkom familije , no nakon par minuta što sam mislila da ću izgorit, uzela sam vražju kartu i dobro ju proučila.... Datum... Sumnjiv mi je bio datum, nisam bila baš sigurna da je taj dan bio samnom... datum od prije skoro mjesec dana... E, da... Treba biti volja pregledati preko 500 poruka u mobitelu i pronaći poruku gdje se dogovaramo za Mekić upravo na taj datum i u vrijeme tako da nije mogao biti u kinu, jer je bio samnom.
E jesam luda!
Par dana kasnije, izašli smo sa njegovim prijateljima i sestrom. A on je sa sestrom iznimno blizak, zapravo kako sam kaže, obožava ju ... Jedan sekin pogled malo čudan, i ja sam sva u komi. A to da sam se ulovila da sam ljubomorna ko pas na sestru, sama sebi ne želim priznat. Slijedećih par dana se potrefilo da se nismo mogli vidjeti, ja sva u komi. Da idem na godišnji sam mu već rekla, on da možda bude ali najvjerojatnije ne bude došao... kao, ima posla. I zar baš moram ići odmah na more... Ostala sam 2 dana doma duže od planiranog, a vidjela se s njim dva sata... A onda sam pukla, spakirala stvari i fiju! Ne volim voziti noću, ali nekako ... Osjećam da je ta naša vezica sad u jako klimavom razdoblju. Nekako, prošla je ona prva zezamo-se faza, ja sam upoznala njegovo društvo, on moje... Ja sam njegova sreća a on moje najdraže. A ni jednom nismo komentirali ili međusobno spomenuli formaciju u stilu naša veza ili mi smo zajedno. A ja ludim za njim, i svašta izmišljam da mu udovoljim. Čak sam neki dan u shoppingu s frendicom provela više vremena u muškim dućanima nego ženskim, i da mu kupim krasan Guess sat me spriječilo samo to što se nikako nisam mogla odlučiti da li da mu uzmem srebrni ili sa plavom podlogom.
A jesm luda...
I tako sam otpičila na more a da mu nisam rekla! Kad sam stigla poslala sam samo sms - pusa s mora! Malo se scimao izgleda - pa sta nisi rekla da ides za koji dan?! Ja se evo tusiram i spremam da te zovem da se vidimo...
Jebiga.
Dva dna sam čučala doma točnije od dosade pospremala ormare i oprala i speglala valjda 6 mašina veša tako da imam muskul fiber prstiju desne ruke koliko sam puta stavila i skinula kvačice za veš, i koliko sam se napeglala... A on je imao posla.
E sad nek si razmišlja. Ako si razmišlja. A mislim da razmišlja jer stižu sms-ići.
Btw. danas sam srela jednu svoju veliku simpatiju... Prije par godina sam bila jako tužna kad sam saznala da odlazi u jednu sjevernu zemlju radi nekog tamo sporta, i žene. Danas sam samo primjetila da ne nosi prsten. Hm. A još uvijek dobro izgleda.
Post je objavljen 23.07.2007. u 22:22 sati.