Nije li čudesno kako Majka Priroda zna što treba svakome od nas da budemo sretni kada dođemo u doticaj sa njom… Meni uvijek uljepša sve, štogod da se dogodi, snijeg po zimi…on izaziva i izvlači ono najbolje u ljudima….čaroban je…cijela priroda je čarobna… Pošto je sada ljeto postoji alternativa snijegu koja djeluje puno smirujuće…možda ne izvlači ono najbolje u ljudima, ali izvlači zabavu…druženje…
Za mene je ta alternativa more…i to ne u bilo koje doba dana i ne bilo gdje…rano jutro na plaži gdje nema nikoga…
Jutros sam bila…more je bilo toliko čisto i mirno…na dnu su se mogli vidjeti i najmanji detalji…prohladna voda…ugodna…jedino što se čuje kako tijelo prolazi kroz površinu…
I tako plivam polako…uživam svim osjetilima…i razmišljam kako već dugo nisam bila tako rano ujutro na moru…kako već dugo nisam bila toliko sretna a da razlog za tu sreću nije ljubav…
I mislim si…ovo je kao lijek za sve…smiruje, usrećuje…izađem iz vode, tamo je bila neka draga bakica…isto se kupala… Pita me jesam li se nauživala, ja kažem da jesam…ona meni To je bolje od bilo kojeg lijeka…očito isto mislimo…
Danas me to drži…donekle…ali misli se samo raspršuju i gube okolo…oko njega i svega što se dogodilo…trudim se da ne, ali ima toliko stvari, događaja, situacija koje me podsjećaju na njega… Ali smijem se…makar na kratko...no možda se uvjerim da sam zapravo sretna, da nije samo maska…
Lijep pozdrav!
Post je objavljen 23.07.2007. u 22:06 sati.