I dok Kri izbiva,ja ću sročiti par gorkih stihova u prozi.
Jao ,dragi prijatelji (ovo je ironija da se razumijemo), koliko je žena zapravo glupa kad se ponada da će njene luđačke maštarije uroditi plodom i postati opipljive voćke? Što tjera jednu vlasnicu suptilnih osjeta i raskošnih emocija da uopće pomisli na simbiozu s nekakvim srodnim bićem( iako nas okružuju samo stvorovi)? Zar sam ja toliko naivna da sam uistinu pomislila da će onaj stvor,kako bih ga uopće nazvala, pokazati neki znak ljudskosti...Divim se svojoj gluposti. Žene su glupe, pristaju na kompromise. Doduše, s tim govnom nisam došla ni do te točke,točke sklapanja kompromisa koji najčešće izgledaju kao sklapanje nekog biznisa. Nismo se pomaknuli s mrtve točke od kad se znamo. On je isti ,kakav je i bio. Samo je vještiji u toj svojoj neodoljivoj muško-bedastoj glumi. Jao, kako li je samo nespretan s tim svojim beskorisnim visuljkom. A ja sam imala visok prag tolerancije. Gle ga samo, kako je smiješan i zabavan, ali nažalost, ništa više ne krije se u njemu. Moram to prihvatiti. Baš sam pomislila da je motor upalio, da je lampica zasvijetlila,da iz lera krećemo u prvu brzinu kad ono...ja sam na moru, ne mogu doći. Naravno da ne možeš doći ,majmune ! Ne možeš se ni javiti ,kamo li da dođeš! Kako uopće mogu tako nešto tražiti od tebe?! Velika je stvar što mi uopće odgovoriš na poruku, ipak uložiš dva prsta i 10 sekundi u naš krajnje suludi odnos! Puno doprinosiš razvoju cijele situacije- ne mogu reći da se ne trudiš! Ipak znaš kako se zovem i gdje živim! Čak si počeo u javnosti priznavati da se družimo! Svinjo! Kako te jebeno mrzim!
Pazi ti njega, on promišljeno komentira s mojim frendom kako on nije spreman za vezu, ali ima nekaj u vidu sa mnom. Pametno... Hm...malo ću nešto sprosrat, on će to reć njoj i ona će se smirit i čekat da se ja spremim za taj veliki korak da ju uopće pozovem na kavu, da se s njom pojavim u javnosti,da ju nekad i zvrcnem...hahahaha a ja to nikad neću napravit, malo ću ju samo povuć za nosić tak da mi se duša smiri jer živim od tuđe boli, hranim se njenom glađu! Koji oksimoron! Koji sam ja car ! Hura za mene, cara ! Ja sam zlo sa prekrasnom kožom i istančanim smislom za humor! Buahahaha...haha...
Jao, kako samo nasjednem na vlastitu nadu,na samu sebe. Da, ja sam kriva. Ne pokazujem da imam dostojanstvo i ponos (možda su na godišnjem u posljednje vrijeme? ). U biti nemam ponosa svaki put kad se iznova spetljam sa govnom od Stanka. Zapravo me prijatelji spriječe da u trenucima očaja ne kleknem pred njega( figurativno). Nakon toga slijedi zatišje. Časovi spoznaje. Uzeo mi je i dostojanstvo i ponos i miran san, gad! Opet. Ponavljam greške. Ljubav je slijepa. Zar je moguće da ga volim?
Post je objavljen 23.07.2007. u 20:45 sati.