svi me tjeraju da napišem novi post, a ja nikako nemam inspiracije.. mislim, imam nešto, ali ako opet počnem o tome kako sam sretna, mislit ćete da sam na travi svaki put kad uđem u blog editor. pa, neznam koliko je to pametno, ali malo bih se htjela osvrnuti na neke stvari.. svi koji me duže vrijeme čitaju sjećaju se kakve sam faze sve prolazila, koliko sam pesimistična bila i tome slično. ali čini se da sam šta se nekih stvari tiče mišljenja promijenila u korijenu. Moja često izgovarana rečenica: sreća ne postoji. oko toga još uvijek imam neke dvojbe, sve ovisi o tome šta je za koga sreća. ako netko kaže da je sretan jer ima puno love, 100-tinjak fensi majica, 50 pari hlača i 40 pari skupih dizajnerskih cipela, okej, ta osoba misli da je sretna, ali u biti nije, samo si s novcem pokušava zamijeniti ono šta joj doista treba u životu. ja osobno žalim takve ljude. ja sam si prije postavljala neke ciljeve za sreću koji su mi bili nedostižni. znate ono, kad očajnički želite samo jednu stvar koju ne možete imati.. šta nije onda bolje odustati od toga ako vas sama težnja za tim čini nesretnima, koliko god vam bilo stalo do toga? neznam. valjda je. istina, na mene su utjecale i neke druge stvari zbog kojih nisam mogla biti sretna, ali kad je to doslo do faze neizdržljivosti, jednostavno sam prestala razmišljati o svemu šta me činilo nesretnom, zaključala sam ta vrata i rekla sama sebi: danas krećem ispočetka. nema više prošlosti.
u početku je malo bilo teško, još su me mučile neke stvari koje nisam mogla riješit sama sa sobom. npr. moj strah od ponavljanja pogreški. jednom sam napravila jednu grešku, i bilo mi je jako teško nositi se s tim. i mislila sam si, ako se to još jednom desi, neznam kako ću moći živjet s tim. gledano sa strane, ta je pogreška bila gotovo pa banalna. ali za osobu kao šta sam ja, koja je toliko bila nesigurna u sebe.. e, onda sam skužila da mogu cijeli život bježati od nečeg umjesto da se suočim s tim, ali da to nigdje ne vodi.. jer samo jednom se živi i trebamo radit ono šta želimo bez obzira na to šta će drugi mislit. i onda mi je krenulo . naravno, bilo je puno lakše jer su uz mene bile neke određene osobe koje su u pravom trenutku znale reć pravu stvar i tjerale me da konačno počnem živjet.
i, sad se moje mišljenje u vezi puno toga jako promijenilo. nije bitno koliko pogreški napraviš, mislim pa valjda je ljudski griješiti! samo je bitno da se nešto iz toga nauči. i treba živjeti punim plućima jer svaki dan nam može bit posljednji, a nećemo valjda dopustiti da iza nas ostanu neriješene stvari?na kraju, najdraže mi je kad se danas sjetim neke situacije iz prošlosti koja me uvijek znala bacit u bed. znate sta danas napravim? nasmješim se i kažem sama sebi: to je prošlost, a ja živim u sadašnjosti. i milijun puta mi je bolje ovako nego onako.
možda ovaj post zvuči nekako malo, hm, kako da kažem, tužan ili šta ja znam, neznam kako da se izrazim.. ali nije takav. niti sam ja tužna. niti me lovi nostalgija za prošlosti. ovim postom sam samo htjela malo objasniti ovu veliku promjenu koja se u zadnjih mjesec i pol desila na meni.a i shvatila sam još nešto. otkad sam se ponovo počela smijati, ljudi me gledaju na drukčiji način. oni koji su me prije pozdravljali reda radi, sada kad me vide rastegnu osmijeh od uha do uha .. hahah, i to se desi. a da, ne bi to bilo to da ne kazem nesto o ljudima (onaj dio koji bas ne podnosim). mislim da su me konačno odlučili pustit na miru jer su skužili da me ni najmanje ne dira sta god da naprave. ionako se po cijele dane samo smijem pa se ne stignem ni sjetit na njih. mozda misle da sad zivim u nekom svom svijetu, hahah ljudi, neznam po koji put to govorim, ali sad sam stvarno hepi i nitko mi ništa ne može.. koliko će trajati, neznam i niti se ne zamaram s tim.. baš juće sam upoznala jednog prekrasnog dečka, mislim prekrasnog po osobnosti,jednostavno si na neki naćin po tom pitanju pašemo, i čini mi se da me razumije,... ne znam ni kako ni zašto,ali jednostavno mi se tako ćini... i jos nesto.. obecavam da ce uskoro biti novi post, vjerojatno neka bolesna pricica(pisanje toga mi uzasno dobro ide), samo me treba udarit inspiracija..
Post je objavljen 23.07.2007. u 18:28 sati.