...budi sretan što živiš...
...živi svaki kao da zadnji je dan...
..jer nikad neznaš...toliko tuge i bola u našim srdcima...
...još uvijek se pitam...
...bože, pa zašto on???
...kad se sjetim naše zadnje godine, 2 b ek... uvijek nasmijan i spreman za šalu...
...i šta je ostalo nakon toga???samo suze, bol i uspomene...lijepe uspomene...
...nismo još svijesni šta se dogodilo...kako shvatiti da ga više nema... ostali smo bez razrednog prijatelja, imao je SAMO 17 godina... kako započeti novu godinu, novu školsku godinu a znati da nam netko fali... kako sjesti u klupe i imati na umu da nas nema više 34, nego 33...
...ali ne... to nećemo dopustiti...on je još uvijek s nama...u našim srdcima... i kad pogledamo slike, on će biti na tim slikama... on će uvijek biti dio našega razreda... jedno mjesto u klupi će uvijek biti njegovo...
DAMIRE, GDJE GOD DA BIO, UVIJEK ĆEŠ BITI S NAMA.... IME TVOJE ĆE BITI DIO RAZREDA... UVIJEK ĆE NAS BITI 34... UVIJEK ĆEŠ BITI UZ NAS... BIT ĆEŠ NAŠ RAZREDNI ANĐEO ČUVAR... TEŠKO ĆE NAM BITI, SVIMA NAMA, ALI SIGURNA SAM DA ĆEŠ UVIJEK BITI UZ NAS... MA KOLIKO PATILI, NADU NAM DAJE ČINJENICA DA SI TI SADA NA LIJEPOME MJESTU, S ANĐELIMA, JER NIKADA NISI NIKOME NAPRAVIO NIŠTA NAŽAO...
...išla sam s tobom u osnovnu školu i sada 2 godine u srednju....uvijek si mi pomagao i hvala ti na tome...smatrala sam te najboljim prijateljem...a to si mi i bio... i jesi...i uvijek ćeš biti...
VOLI TE TVOJ CIJELI, SADA 3.B. EKONOMSKE,POD VODSTVOM NAŠEGA DRUGOG TATE, RAZREDNIKA ZLATKA KOVAČA...
ENA...ona koju si iz ljubavi zvao bundeva:) volimo te...
Post je objavljen 23.07.2007. u 14:53 sati.