spomenari i leksikoni dio su moga odrastanja....još se sjećam kako sam se upisivala svaki puta s posebnom pažnjom i osvrtom na svaki detalj, na svaku točku i zarez.....a bila sam ponosna na svoj leksikom..jer moja su pitanja bila okolo naokolo npr. kakvu frizuru ima simpatija?-kratku -srednju,-dužu , ima li slovo a u prezimenu simpatije? i onda sve tako i na kraju bi ja točno znala o kome tko piše, jer bi ljudi otkrivali za njih naoko male detalje ali kada se složi mozaik otkrili bi sve....i već jako mlada shvatila sam da je bolje pitati nešto bezazleno pa još nešto i kad krene priča samo ti se kaže....
...a tek spomenari ..bile su to male riznice naše dosjetljivosti i pokušaja umjetničkog izražavanja..dugo mi je trebalo da naučim lijepo spaliti rub stranica i često sam ugljenom pisala i sjenčila, sve je bilo crno bijelo pa bih onda to začinila sočnim poljubcem najcrvenijeg ruža i te upise pamtim...
Post je objavljen 25.07.2007. u 07:15 sati.