Što ja radim sada, nakon svega kroz što sam prolazio zadnjih par mjeseci i svih napora koje sam uložio.
Odgovor je jednostavan. Ništa posebno! Vratio sam se svom životu kakav je bio i prije. Vratio se već slijedećeg dana na posao, u ured u potkrovlju u kojem ne funkcionira klima uređaj. I ništa se promijenilo nije, ako netko slučajno pita jesu li mi dali veću plaću. To ipak nisam niti očekivao. Ronin se pitao da li već brodim Jadranom, a odgovor na to pitanje je ne (zasad, ali valjda će preći u da za neko vrijeme). Ono čime se bavim je privikavanje na civilni život, poput zatvorenika koji je izašao s robije (iako, moji zadnji mjeseci nisu bili robija, dapače, bili su baš suprotno od toga). Mislio sam da ću imati puno slobodnog vremena, ali sad mi se čini da to ipak neće biti tako.
Život se vratio u neku kolotečinu, ublaženu sporošću koja proizlazi iz vreline srpanjskog zraka.. Kolotečinu, na neki način ipak drugačiju od one prije ove kratke faze života. Ne mogu reči na koji način drugačiju, ali ipak drugačiju.... Život teče dalje...
Život ne teče dalje za neke od hrvatskih intelektualaca. Kao kratkotrajni student opće lingvistike, s žalošču sam primio vijest da je relativno mlad umro legendarni hrvatski lingvist dr. Dubravko Škiljan. Reklo bi se da se u Hrvatskoj događa pomor vrhunskih intelektualaca. Ionako ih ima prilično malo, a sad će ih biti još manje. Tužno, vrhunskih intelektualaca sve manje, jer umiru prirodnom smrću, a mediokriteta i nekakvih debila nam ne nedostaje... Eh...
Post je objavljen 22.07.2007. u 23:18 sati.